SERIJAL O KLIMI - protiv zabluda (dio V): Od klimatskih promjena najviše će patiti siromašni

Piše: 

Julia Rosen
„Klimatske promjene su već između 1961. i 2000. godine nanijele štetu ekonomijama najsiromašnijih zemalja, a povećale bogatstvo najbogatijih zemalja koje su i izazvale ovaj problem.”
Živi svijet planete Zemlje je ugrožen klimatskom krizom, ali i široko rasprostranjenim poricanjem klimatskih promjena, njihovih uzroka i posljedica. Oni koji šire glasine i dezinformacije ne shvataju da su sami oruđe korporacija koje nastoje izvući maksimum profita iz industrija zbog kojih se naša planeta ubrzano zagrijava. Teorije zavjera ciljano i sistematično negiraju ugroženost opstanka živog svijeta i opskurnim mistifikacijama prikrivaju istinu – da je kriza uzrokovana bjesomučnom kapitalističkom eksploatacijom prirode. Serijal o klimatskim promjenama – naučne spoznaje pokazuju da je situacija daleko ozbiljnija nego što se to prikazuje kojekakvim naručenim pseudoteorijama.@RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov
 

Pitanje osmo: Koliko će posljedice klimatskih promjena biti teške?

Zavisi od toga koliko agresivno djelujemo u rješavanju klimatskih promjena. Ako nastavimo kao i dosad, do kraja vijeka će na Bliskom istoku i u južnoj Aziji postati previše vruće da bi se tokom toplotnih talasa izlazilo napolje. Suše će zahvatiti Centralnu Ameriku, Mediteran i južnu Afriku. Mnoge ostrvske države i nizinska područja, od Teksasa do Bangladeša, biće zahvaćene porastom nivoa mora.

Nasuprotno tome, klimatske promjene bi mogle donijeti dobrodošlo zagrijavanje i produžene vegetacijske sezone na gornjem Srednjem Zapadu, u Kanadi, nordijskim zemljama i Rusiji. Dalje na sjeveru, međutim, gubitak snijega, leda i permafrosta narušiće tradiciju autohtonih naroda i ugroziti infrastrukturu.

Ukratko, nekontrolisane klimatske promjene pogoršaće postojeće nejednakosti. Na nivou država, najteže će biti pogođene siromašnije zemlje, iako su one kroz istoriju emitovale tek neznatan djelić stakleničkih plinova koji izazivaju zagrijavanje. To je zato što se mnoge nerazvijene zemlje nalaze u tropskim regijama gdje će dodatno zagrijavanje učiniti klimu sve nepodnošljivijom i za ljude i usjeve.

Ove države su često ranjivije i stoga što im znatan dio stanovništva živi na morskim obalama i u improvizovanim stambenim objektima koje oluje lako unište. Te države imaju i manje resursa za prilagođavanje, koje zahtijeva skupe mjere poput redizajniranja gradova, inženjeringa obala i promjene načina na koji ljudi uzgajaju hranu.

Klimatske promjene su već između 1961. i 2000. godine nanijele štetu ekonomijama najsiromašnijih zemalja, a povećale bogatstvo najbogatijih zemalja koje su i izazvale ovaj problem. Upravo zbog klimatskih promjena je jaz u globalnom bogatstvu veći za 25 posto nego što bi bio inače.

Globalni indeks klimatskog rizika otkriva da se zemlje s nižim prihodima – kao Myanmar, Haiti i Nepala – nalaze visoko na listi država najviše pogođenih ekstremnim vremenskim prilikama između 1999. i 2018. godine.

Klimatske promjene već su doprinijele i povećanju ljudskih migracija, a očekuje se da će ih ubuduće izazivati sve više.

U bogatim zemljama će najviše patiti siromašni i marginalizirani. Ljudi s više resursa imaju na raspolaganju i veću zaštitu, recimo klima-uređaje za rashlađivanje domova tokom opasnih toplotnih valova, te sredstva za plaćanje računa za energiju. Bogati će i lakše evakuirati svoje domove prije katastrofa i lakše se nakon njih oporaviti. Ljudi s nižim prihodima nemaju ove prednosti, a vjerojatnije je da će živjeti u toplijim naseljima i raditi na otvorenom, gdje su suočeni s najvećim udarom klimatskih promjena.

Nejednakosti će se produbljivati na nivou pojedinaca, zajednica i regija. Analiza SAD-a iz 2017. godine pokazuje da će, ne bude li značajnijih promjena, jedna trećina najsiromašnijih regija, koncentrisanih na jugu SAD-a, pretrpjeti štete u ukupnom iznosu od čak 20 posto BDP-a, dok će ostali, uglavnom na sjeveru SAD-a, ostvariti skromne ekonomske dobitke.

Solomon Hsiang, ekonomista s kalifornijskog univerziteta Berkeley i glavni autor ove studije, kaže da bi se moglo desiti da rezultat klimatskih promjena bude „najveći prenos bogatstva sa siromašnih na bogate u istoriji SAD-a“.

Ali čak ni klimatski „pobjednici“ neće biti imuni na sve učinke klimatskih promjena. (...) Kako je to pokazala pandemija koronavirusa, katastrofa na jednom mjestu brzo se osjeti širom naše globalizovane ekonomije.

Na primjer, naučnici očekuju da će klimatske promjene povećati izglede za višestruko istovremeno podbacivanje usjeva na različitim mjestima, što će baciti svijet u prehrambenu krizu.

Povrh toga, toplije vrijeme pomaže širenju zaraznih bolesti i njihovih prenosnika, poput krpelja i komaraca.

Istraživanja su utvrdila i zabrinjavajuće korelacije između porasta temperature i povećanja nasilja u međuljudskim odnosima, a klimatske promjene su široko prepoznate kao „množitelj prijetnji“ koji povećava izglede za veće sukobe unutar i između zemalja.

Drugim riječima, klimatske promjene će donijeti mnoge promjene koje ne može zaustaviti nikakav novac. Ali novac može omogućiti preduzimanje mjera za ograničavanje zagrijavanja.
 

Pitanje deveto: Kolika je cijena činjenja, a kolika nečinjenja u vezi s klimatskim promjenama?

Protivljenje agresivnim akcijama u borbi protiv klimatskih promjena ponajčešće se argumentira time da se tako ukidaju radna mjesta i sakati ekonomija. Ali taj argument implicira da postoji alternativa u kojoj za klimatske promjene ne plaćamo ništa. Te alternative nema.

Ignorisanje klimatskih promjena koštaće daleko više i uzrokovati ogromnu ljudsku patnju i ekološku štetu, dok bi prelazak na zeleniju ekonomiju koristio mnogim ljudima i ekosistemima diljem svijeta.

Počnimo s tim koliko će koštati rješavanje klimatskih promjena. Da bi se zagrijavanje zadržalo znatno ispod 2 stepena Celzijusa, što je cilj Pariškog klimatskog sporazuma, društvo mora do sredine ovog stoljeća dostići neto nultu emisiju stakleničkih plinova. To će zahtijevati znatna ulaganja u obnovljive izvore energije, električne automobile i infrastrukturu za njihovo punjenje, a da ne spominjemo pokušaje prilagođavanja višim temperaturama, porastu nivoa mora i drugim neizbježnim efektima trenutnih klimatskih promjena. A te promjene moramo izvršiti brzo.

Procjene troškova uveliko variraju. Jedno nedavno istraživanje pokazuje da bi održavanje zagrijavanja na 2 stepena Celzijusa zahtijevalo ukupnu investiciju između 4 biliona i 60 biliona dolara, sa srednjom procjenom od 16 biliona dolara, dok bi održavanje zagrijavanja na 1,5 stepeni Celzijusa moglo koštati između 10 biliona i 100 biliona dolara, sa srednjom procjenom od 30 biliona dolara. (Poređenja radi, cijela svjetska ekonomija je 2019. godine bila oko 88 biliona dolara.) Druge studije otkrivaju da će dostizanje neto nule zahtijevati godišnje investicije u rasponu od manje od 1,5 posto do čak 4 posto globalnog BDP-a. To je mnogo, ali unutar mogućnosti istorijskih ulaganja u energiju u zemljama poput SAD-a.

Sada razmotrimo troškove nekontrolisanih klimatskih promjena, koji će najteže pogoditi one najugroženije. To uključuje štetu na imovini i infrastrukturi zbog porasta nivoa mora i ekstremnih vremenskih uslova, smrt i bolesti povezane s prirodnim katastrofama, zagađenja i zarazne bolesti, smanjene poljoprivredne prinose i gubitak produktivnosti rada zbog porasta temperatura, smanjenu dostupnost vode i povećane troškove energije, te izumiranje vrsta i uništavanje staništa. Dr Hsiang, ekonomista s kalifornijskog univerziteta Berkeley, to opisuje kao „smrt od hiljadu uzroka“.

Zbog toga je klimatske štete teško kvantificirati. Moody's Analytics procjenjuje da će i 2 Celzijeva stepena zagrijavanja do 2100. godine koštati svijet 69 biliona dolara, a ekonomisti očekuju da će s temperaturom rasti i danak. Ekonomisti su u jednom nedavnom istraživanju procijenili da će na 3 stepena Celzija zagrijavanja (naša putanja prema trenutnim politikama) trošak biti jednak 5 posto globalnog BDP-a, a na 5 stepeni Celzija 10 posto.

Druga istraživanja pokazuju da će, ako se sadašnji trendovi zagrijavanja nastave, do kraja stoljeća globalni GDP po glavi stanovnika smanjiti između 7 i 23 posto – ekonomski udarac jednak višestrukim pandemijama koronavirusa svake godine. A strahuje se da su to jako podcijenjene vrijednosti.

Studije već pokazuju da su klimatske promjene od 1961. godine u najsiromašnijim zemljama smanjile prihode za čak 30 posto, a globalnu poljoprivrednu produktivnost za 21 posto.
Za ekstremne vremenske prilike plaćaju se ekstremno visoki računi. Katastrofe izazvane klimatskim promjenama (uragani, suše, šumski požari) uzrokovale su 2020. godine gotovo 100 milijardi dolara štete u SAD-u, gdje je 1980ih ta šteta u prosjeku iznosila 18 milijardi dolara godišnje.

S obzirom na visoku cijenu nedjelovanja, mnogi se ekonomisti slažu da je daleko isplativije rješavati probleme klimatskih promjena. Bolje spriječiti nego liječiti. Ograničavanje zagrijavanja uveliko će smanjiti buduću štetu i nejednakost uzrokovanu klimatskim promjenama. Usto će proizvesti takozvane popratne koristi: smanjenjem onečišćenja zraka svake se godine spašava milion života, a zdravijom prehranom prihvatljivijom i za klimu spašavaju se milioni života. Neke studije čak otkrivaju da bi ispunjavanje ciljeva Pariškog sporazuma moglo stvoriti radna mjesta i povećati globalni GDP. I, naravno, obuzdavanjem klimatskih promjena opstale bi brojne vrste i ekosistemi od kojih ljudi zavise i za koje mnogi vjeruju da imaju vlastitu urođenu vrijednost.

Izazov je u tome što moramo smanjiti emisije sada da bismo izbjegli kasnije štete, što zahtijeva velika ulaganja u sljedećih nekoliko decenija. Što duže budemo odgađali, to ćemo više platiti da ispunimo pariške ciljeve.

Jedna nedavna analiza pokazuje da bi postizanje neto-nule do 2050. godine koštalo SAD gotovo dvostruko više ako budemo čekali 2030. godinu umjesto da djelujemo sada.

Ali čak i ako promašimo pariški cilj, ekonomija i dalje predstavlja jak argument za klimatske mjere, jer će nas svaki dodatni stepen zagrijavanja koštati više – u dolarima i u životima.

 

Julia Rosen je novinarka s doktoratom iz geologije. Njeno istraživanje uključivalo je proučavanje jezgri leda s Grenlanda i Antarktika – radi razumijevanja klimatskih promjena u prošlosti.

IZVOR: New York Times

Objavljeno 19/04/2021. Ažurirano 06/11/2021. Priređeno za objavljivanje na RiDu.
FOTO: Juan Manuel Sanchez on Unsplash

Ostali tekstovi serijala o klimi:
Protiv zabluda (dio I)
Protiv zabluda (dio II): nalazi nauke su nedvojbeni
Protiv zabluda (dio III): nije do Sunca a ni do vulkana
Protiv zabluda (dio IV): Otkud hladnoća i mećave ako se planeta Zemlja zagrijava?

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

05/09/2023