REPRESIJA AKTIVIZMA: „Sve se na kraju svodi na moć i ekonomiju!”

Piše: 

Nina Lakhani, Damien Gayle i Matthew Taylor
Istraga britanskog lista Guardian otkriva da sve veći broj država donosi zakone protiv klimatskih protesta i akcija – što je taktika zastrašivanja ljudi koji se mirnim sredstvima bore protiv sprege politike i korporacija koja značajno doprinosi ubrzanom intenziviranju klimatske krize. Drakonske kazne, izmišljanje novih prekršaja i krivičnih djela specijalno za aktiviste, nadzor, širenje ovlasti policije, zloupotreba poreskih propisa i, na koncu, golo fizičko nasilje – ovo su odgovori tzv. stabilnih demokratskih država na borbu aktivističkih grupa protiv uništavanja okoliša. Desnica se očekivano iskazala u lobiranju za ove mjere.
BiH se trudi da prati ovaj trend – u Federaciji se još uvijek praktikuje imaginativno korištenje policije i inspekcijskog nadzora, mada se spominje i davanje policiji ovlasti da reguliše govor na društvenim mrežama, dok se u RS-u se usvajaju novi akti kojim će se ozakoniti represija kritike vlasti. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

 

Razmjere i brzinu klimatske krize nije moguće zanemariti kad širom planete bjesne šumski požari, temperature rastu do ekstremnih nivoa, kako na kopnu tako i u okeanima, a polarni glečeri nestaju. Naučnici jednoglasno upozoravaju da hitno treba obuzdati proizvodnju fosilnih goriva, dati veliki poticaj obnovljivim izvorima energije i osigurati podršku zajednicama da brzo krenu ka pravednijoj, zdravijoj i održivoj budućnosti s bitno smanjenim emisijama ugljen-dioksida.

Mnoge vlade, međutim, imaju drugačije prioritete. Prema klimatolozima, visokim UN-ovim funkcionerima i lokalnim zagovornicima koje je kontaktirao Guardian, diljem svijeta politički lideri i policijske službe pripremaju žestoku represiju ljudi koji pokušavaju mirnim sredstvima dići uzbunu zbog klimatske krize.

„Ovi branioci zapravo pokušavaju spasiti planetu, a tim i čovječanstvo“, kaže Mary Lawlor, UN-ova specijalna izvjestiteljica o braniocima ljudskih prava. „Te ljude bismo trebali zaštititi, ali ih vlade i korporacije vide kao prijetnju koju treba neutralizirati. Sve se na kraju svodi na moć i ekonomiju.”

Grupe za klimatsku i ekološku pravdu izvještavaju o znatnom porastu broja drakonskih, često proizvoljnih, optužbi kojima se terete mirni demonstranti, sve u sklopu taktika ocrnjivanja, diskreditacije, zastrašivanja i ušutkavanja aktivista.

Guardian je pronašao i zapanjujuće sličnosti u načinima obračuna vlasti s aktivistima – od Kanade i SAD-a preko Gvatemale, Čilea, Indije i Tanzanije do Velike Britanije, Evrope [misli se na Evropsku uniju, koja se često pogrešno poistovjećuje s Evropom, op.ur.] i Australije.

Pravni konteksti se razlikuju, ali su optužbe – kao subverzija, nezakonito udruživanje, terorizam i utaja poreza – podjednako nejasno definisane i njihovo opovrgavanje dugo traje, a sve više država, uključujući SAD i Veliku Britaniju, usvaja kontroverzne zakone protiv protesta, navodno u cilju zaštite nacionalne sigurnosti ili takozvane kritične infrastrukture kao što su cjevovodi za fosilna goriva.

Sistematska kriminalizacija zaštitnika okoliša nije ništa novo. Prirodni resursi na domorodačkoj zemlji odavno se eksploatišu i ne samo da nekima donose velike profite, nego usto potiču nasilje i nejednakost.

Stručnjaci kažu da je rudnik Marlin u Gvatemali jedan od najranijih dokumentovanih slučajeva da transnacionalne korporacije – i njeni državni saveznici – naoružavaju pravni sistem protiv zaštitnika okoliša. [...]

Lawlorova kaže da je otad kriminalizacija ekoloških demonstranata postala globalni fenomen i najčešća taktika za ušutkavanje i diskreditaciju branilaca:

„Suštinski se radi o održavanju struktura moći – bez obzira na to radi li se o diktaturama, demokratijama ili korumpiranim narko-državama, i bez obzira na to tvrdi li država da je posvećena ljudskim pravima, zaštiti okoliša i borbi protiv klimatskih promjena. Klevetanje branilaca kao prekršitelja zakona ili protivnika razvoja odvraća pažnju od cilja i mijenja narativ... Jasno je da države uče jedna od druge.“

 

Zastrašujuće metode
 

[...] Kako su tokom 2010ih naučnici dolazili do sve strašnijih saznanja, jačao je osjećaj da tradicionalne ekološke kampanje ne uspijevaju i da političari ne ispunjavaju obećanja – što potencijalno ima katastrofalne posljedice. Upravo se u tom kontekstu pojavljuju direktnije akcije i radikalnije ekološke protestne grupe.

Velika Britanija proteklih pet godina prednjači ne samo u ovim novim oblicima nenasilnog aktivizma, nego i u novim sredstvima za ušutkavanje nenasilnog aktivizma.

Extinction Rebellion (XR) je 2019. godine neviđenim karnevalom klimatskih protesta danima paralizovao londonski saobraćaj, a naredne godine se okrenuo štampi, blokirajući štamparije. Kad su 2021. godine ograničenja pandemije COVIDa ukinuta, Insulate Britain pokreće akcije blic-blokada saobraćaja – ovom taktikom polarizira javnost, ali uspijeva na politički dnevni red staviti izolaciju domova. Prošle godine je Just Stop Oil tu taktiku usmjerio na naftnu infrastrukturu Velike Britanije, a vidljivost problema povećao nizom protesta na medijski dobro pokrivenim sportskim i kulturnim događajima.

Od tada se u Kanadi, Australiji, SAD-u, Italiji i Njemačkoj pojavljuju nove grupe – kao Sunrise Movement, Climate Defiance, Fridays for Future, Last Generation i Tyre Extinguishers – koje oponašaju nenasilnu, ali remetilačku taktiku Insulate Britain, birajući jedan zahtjev i protestujući sve dok se on ne ispuni, ili dok aktivisti ne budu zatvoreni.

Fokus i metode variraju, od ometanja sastanaka dioničara, preko protesta, blokada cesta, nanošenja [privremene] štete umjetninama i terenskim vozilima, do suočavanja s političarima i naučnim radnicima povezanim s fosilnim gorivima u njihovim domovima i na radnim mjestima.

Ima i primjera suprotstavljanja novim cjevovodima fosilnih goriva, rudnicima, petrohemijskim postrojenjima i drugim zagađujućim projektima koji su se proširili na globalne pokrete, recimo protesti oko naftovoda Dakota Access 2016. godine održavani u domorodačkom rezervatu Standing Rock u Južnoj Dakoti.

U oko 20 zemalja su održani protesti protiv multinacionalnih banaka koje finansiraju istočnoafrički naftovod (eng. EACOP) koji prijeti zagađenjem vitalnih izvora vode i raseljavanjem hiljada porodica i farmera u Ugandi i Tanzaniji.

Ali što su takvi protesti postajali organizovaniji i direktniji, što su više remetili ustaljeno poslovanje – što po aktivistima odražava hitnost situacije – države su reagovale sve agresivnije.

Paolo Gerbaudo, istraživač društvenih pokreta s londonskog King’s Collegea, kaže da represija protiv klimatskih aktivista sve više raste:

„Kazne za kolektivne akcije postaju sve surovije, kao sredstvo da ih se obeshrabri i kriminalizuje… Ovo dokazuje da politička klasa, nemajući praktičnih odgovora na zahtjeve društvenih pokreta, prečesto pribjegava jednostavnom potiskivanju samih tih zahtjeva i grupa i pojedinaca koji ih iznose.”

[...] Tasmanija, Novi Južni Vels i Viktorija samo su neke od australijskih država koje su već usvojile ili pokušavaju uvesti zakone po kojima se mirni ekološki demonstranti kažnjavaju ogromnim globama i zatvorom. Ove zakone prati i proširivanje diskrecionih ovlasti policije; novčane kazne se naplaćuju na licu mjesta, a uslovi puštanja uz jamčevinu otežavaju.

U SAD-u je nakon protesta u Standing Rocku 21 država donijela zakone o zaštiti ključne infrastrukture, a u posljednjih pet godina su uhapšene i/ili optužene desetine aktivista. Zakoni mnogih država doslovce prenose odredbe koje je izradilo Američko vijeće za zakonodavnu razmjenu (eng. ALEC), desničarska grupa koju finansiraju kompanije za fosilna goriva.

U Velikoj Britaniji je [...] nakon protesta 2019. godine vlada Konzervativaca reagovala dajući policiji mnoštvo novih ovlasti – da bi se mogla uhvatiti u koštac s „gerilskom protestnom taktikom“ novog klimatskog pokreta.

Zakon o policiji, kriminalu, kažnjavanju i sudovima iz 2022. godine povećava [...] moć države da reguliše proteste i aktivizam.

Policija sad ima obimna nova ovlaštenja da zabrani nenasilne proteste ako su previše bučni ili remetilački – a definicija remećenja prepuštena je vladi. Kazne za opstrukciju autoputa – ključna taktika XR-a i njegovih izdanaka – povećane su na potencijalno neograničene novčane kazne i šestomjesečne zatvorske kazne, čak i ako policija prethodno zatvori cestu ili ako put nije potpuno zatvoren.

Stvoren je i novi zakonski prekršaj: izazivanje smetnji u javnosti – koji zamjenjuje svoj ekvivalent u starom običajnom pravu i posebno je usmjeren na proteste – a počinitelji se suočavaju s potencijalnom kaznom od 10 godina zatvora. [Dosad se ova kvalifikacija koristila isključivo za djela kojim se nanosi ozbiljna šteta opštem interesu i pravima javnosti, op.ur.]

Zakon je uslijedio kad je desničarski thinktank Policy Exchange objavio izvještaj pod naslovom Extremism Rebellion u kojem se tvrdi da bi nenasilne ekološke kampanje i aktivisti mogli zastraniti u terorizam, te traži donošenje novih zakona koji bi to osujetili. Vlada je u novom zakonu usvojila njihove prijedloge, a kasnije su istraživački novinari izvijestili da je Policy Exchange ranije dobio sredstva od energetskih kompanija, uključujući ExxonMobil, Drax i Energy UK.

Amnesty je donošenje tog „duboko autoritarnog“ zakona opisao kao „mračan dan za građanske slobode u Velikoj Britaniji“, ali vlada je dok trepneš usvojila i drugi zakon protiv protesta.

Zakon o javnom redu, koji je parlament usvojio ranije ove godine, uključuje zabrane imenovanim pojedincima da se pridruže protestima, te proširuje ovlasti policije da ljude zaustavlja i pretresa na osnovu sumnje da u vezi s protestom planiraju počiniti prekršaje – uključujući mnoge novonastale kreiranjem ovog zakona, kao i ovlasti na pretrese „bez osnovane sumnje”.

Usto je Zakon definisao i nova kaznena djela „zaključavanja“ – slučaj kad se demonstranti vežu lancima ili lijepe za nepokretne objekte ili jedni za druge, dolazak na proteste s opremom za zaključavanje, ometanje velikih saobraćajnih radova, ometanje državne infrastrukture i probijanja tunela – što su sve taktike kojima se koriste klimatski aktivisti.

U nizu suđenja su optuženicima postavljana ograničenja kojima ih se sprečava da u odbrani spominju klimatsku krizu, izolaciju, nestašicu goriva i svoje lične motive.

David Armiak, direktor istraživanja u Centru za medije i demokratiju, kaže da „ [...] nije slučajno da su i Policy Exchange i ALEC bili članovi Atlas Networka, globalne mreže desničarskih neprofitnih organizacija koje diljem svijeta, zahvaljujući finansiranju sredstvima Charlesa Kocha, Exxona i iz raznih mračnih kanala, uspješno guraju političke programe naklonjene korporacijama a protiv regulacije poslovanja .“

Michel Forst, UN-ov specijalni izvjestilac o braniocima okoliša, [...] kaže da izgleda postoji koordinirana državna akcija za kažnjavanje i razbijanje demonstranata od Njemačke do Italije i od Španije do Danske, te da je širom Evrope svojim očima vidio rastuću anksioznost i stres među mladim klimatskim aktivistima i zagovornicima. [...]

Lawlorova kaže:

„Kriminalizacija je najčešća taktika koja se koristi protiv branilaca ljudskih prava, zato što je vrlo prosta a ima ogroman učinak.“

I druge zemlje slijede britanski primjer. Njemačke vlasti su u slučaju grupe Letze Generation ili Last Generation, koji su – kao i Just Stop Oil – dio transnacionalne mreže klimatskih aktivista A22, pokrenule istragu „organiziranog kriminala”. Na višemjesečne remetilačke proteste – blokade puteva i direktne akcije ove grupe, vlasti su odgovorile ranojutarnjim racijama domova njenih članova, prisluškivanjem njihovih telefona i gašenjem njihove internetske stranice.

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 12/10/2023.

FOTO: John Mio Mehnart via tesserae.eu

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

23/10/2023