S engleskog preveo: M. Manojlović

"Fejsbuk (Facebook) je moralno bankrotirao", izjavila je bivša zaposlenica ove kompanije Frenses Hogen (Frances Haugen) svjedočeći pred američkim Kongresom 5. oktobra. Radeći u timu za slučajeve građanskog dezinformisanja, uvidjela je da rukovodstvo kompanije sve sporove između profita kompanije i bezbjednosti korisnika uvijek rješava u korist profita. To važi za sve slučajeve, od govora mržnje i mentalnog zdravlja adolescenata, preko etničkog nasilja do preferencijalnog tretiranja elitnih korisnika.

Hogen je tom prilikom zatražila veći stepen regulacije i državnog nadzora, ali je odbacila tvrdnje da je protiv Fejsbuka potrebno primijeniti oštrije mjere. Evropa je na putu da uvede stroži nadzor. Predloženi Akt o digitalnim uslugama (Digital Services Act) promijeniće pravila postupanja s ilegalnim sadržajima na digitalnim platformama i uvesti mehanizme da bi se spriječilo ugrožavanje tržišne konkurencije.

No, svjedočenje Frenses Hogen potvrdilo je sumnje da problemi u kompaniji sežu sve do temeljnog principa ovog modela poslovanja koji zahtijeva neprestan rast i stalno prikupljanje podataka.

Najvažnija pouka te priče jest da puko postrožavanje nadzora zapravo samo odražava nerazumijevanje ozbiljnosti problema. Ne radi se ovdje o moralnom grijehu. U pitanju je sama struktura kompanije koja je ustrojena tako da neprestano prilagođava svoje strategije pritisku konkurencije i uvijek održava tržišnu dominaciju.

U sferi društvenih mreža, zasnovanoj na prometu podataka, ovo znači da širenje aktivne korisničke baze i društvenog uticaja ima primat nad svim drugim ciljevima. Ne može Fejsbuk, na primjer, tek tako odustati od "rangiranja po angažmanu" (engagement-based ranking) koje je i kreirano da potakne žestoke reakcije publike i neizbježno vodi podjelama i sukobima, jer Fejsbuk mora služiti interesima ulagača.

Problemi tehnoloških kompanija nisu ograničeni samo na poslovni model "besplatan proizvod u zamjenu za lične podatke". Mnogima je profit važniji od radnika i lokalnih zajednica – od prevozničkih i dostavnih firmi Uber i Deliveroo koje vozače plaćaju ispod zakonskog minimalca, do ponuđača smještaja Airbnb koji podiže cijene stambenog prostora, što vodi socijalnoj čistki cijelih naselja. Ne treba nas iznenaditi što kompanije iskorištavaju nezaštićene radnike, pronalaze svaku rupu u zakonu i svoje interese stavljaju ispred interesa zajednica kojima tvrde da služe.

Moramo prestati da govorimo o "popravljanju" Fejsbuka i da prihvatamo rješenja koja predlažu oni čiji je pogled na svijet oblikovan unutar takvih kompanija. Ne radi se o tome da jednostavno vratimo konkurenciju u tehnološki sektor ili smijenimo par bezdušnih menadžera.

Umjesto toga, trebali bismo se okrenuti različitim alternativama koje već postoje i koje možemo dalje razvijati, a temelje se na društvenom vlasništvu, zajedničkom interesu i solidarnosti.
 

Socijalizam platformi

U knjizi koja je trenutno u štampi ovu ideju sam nazvao socijalizmom platformi – što podrazumijeva društveno vlasništvo nad digitalnim dobrima i demokratsku kontrolu nad digitalnim organizacijama i infrastrukturama koje su postale toliko značajne u našoj svakodnevici.

Socijalizam platformi znači povratak kolektivne autonomije kroz nove oblike participativnog i decentralizovanog upravljanja, koji će osigurati da profit više ne bude važniji od ljudskih potreba. Težište je na omogućavanju aktivnog učešća građana u oblikovanju i kontrolisanju digitalnih platformi – umjesto regulacijskih mehanizama koje formira i kontroliše tehnokratska elita.

Alternativni model je tim bitniji upravo zato što trenutno nemamo nikakvog upliva na način upravljanja ovim platformama. Uskraćen nam je čak i pristup podacima potrebnim za smislenu javnu debatu, jer se ključni aspekti funkcionisanja platformi čuvaju kao stroge poslovne tajne.

Svi podaci koje kompanije objavljuju pažljivo se formulišu tako da se njihove aktivnosti predstave u najboljem svjetlu. Dokumenti o Fejsbuku koje je objavio časopis Vol Strit Džurnal (Wall Street Journal) pokazuju kako je ova kompanija nezgodne nalaze internih revizija redovno sakrivala od očiju javnosti. […]

Ako već same platforme utiču na klijente, radnike i članove lokalnih zajednica s raznih geografskih područja i sa različitim interesima – trebalo bi i da svi oni mogu imati uticaj na poslovanje platformi. [...]
 

Alternative su moguće

Kad govorimo o javnom vlasništvu nad digitalnim platformama, moramo imati u vidu i pitanja cenzure i državnog nadzora. Mnoge države već dugo koriste lične podatke u svrhu identifikovanja aktivista i suzbijanja svih vidova različitog mišljenja. Socijalizam platformi bi stvorio širok spektar alternativnih modela vlasništva zasnovan na različitim veličinama i tipovima digitalnih usluga. Mnogi od njih ne bi bili u državnom vlasništvu, nego pod direktnom kontrolom raznolikih zajednica.

Na primjer, na lokalnom nivou već postoje zanatske, kurirske i higijeničarske platforme u formi kooperativa ili zadruga – preduzeća u vlasništvu i pod upravom samih radnika.

Jedan od primjera je Up & Go. Radi se o digitalnom tržištu za profesionalne kućne usluge koje radnicima omogućuje da zadrže 95% zarade od svakog posla, umjesto uobičajenih 50-80%. Radnici ne samo da su bolje plaćeni nego imaju i udio u vlasništvu platforme, te mogu glasati o pitanjima od značaja za upravljanje.

Društvene mreže ustrojene na principu socijalizma platformi mogu crpiti inspiraciju iz primjera "fediverse", grupe decentralizovanih izdavačkih platformi koje se oslanjaju na besplatan i otvoren softver i zajedničke protokole kako bi korisnici mogli komunicirati preko različitih čvorova u mreži.

Jedan od najpopularnijih primjera ovih alatki je Mastodon, decentralizovana alternativa Tviteru, koja koristi otvoreni protokol za mikrobloging i ažuriranje objava. Svaki čvor u mreži ima svoja pravila i svoju politiku moderiranja, što korisnicima daje veću autonomiju u digitalnom komuniciranju.
 

Ulaganje u javno dobro

Kooperativne društvene mreže još uvijek ne uspijevaju funkcionisati s istom lakoćom kao one iza kojih stoje velike korporacije, no i to bi se dalo brzo postići kad bi bilo više ulaganja i interesovanja za te modele.

Teže je pak ubijediti korisnike da napuste dominantne mreže i pređu na manje platforme.

Potencijalno problematičan je i prenos podataka s lista prijatelja, te zaštita privatnosti podataka koji bi se mogli preseliti na novu platformu.

Kooperativnim platformama je potreban i pristup kapitalu. Ovo bi se moglo riješiti strategijama nabavke i obezbjeđivanja resursa kroz lokalne zajednice. Značajnu ulogu bi mogle imati opštinske službe, u smislu pružanja digitalnih usluga povezanih sa stanovanjem i transportom.

Alijansa lokalnih vlasti bi mogla, u saradnji sa stanovnicima, pokrenuti projekte kao "MuniBnB". Radi se o komunalnoj platformi na kojoj mještani plasiraju ponude kratkoročnog smještaja, a što je dobra zamjena za korporativne platforme.

I prevozničke aplikacije bi mogle biti u javnom vlasništvu i tako uklopljene u gradske sisteme javnog prevoza. To bi eliminisalo gejmifikaciju [uvođenje strategija i principa kompjuterskih igara u poslovanje, op. ur.] rada vozača koja ih prisiljava na međusobno takmičenje, obezbijedilo im pristojnu platu, a putnike usmjerilo ka ekološki prihvatljivijim opcijama ukoliko su dostupne. Organizacija New Economics Foundation zaključila je da bi 82% korisnika Ubera prešlo na etički prihvatljiviju alternativu, dok bi 54% njih platilo više ako bi to vozačima obezbijedilo bolju platu i bolje uslove rada.

Od lokalnog do međunarodnog nivoa, na raspolaganju su nam različite opcije ostvarivanja novih formi demokratske kontrole nad digitalnim platformama.

Socijalizam platformi je sistemska alternativa privatnoj moći u digitalnoj sferi i ima potencijal da različite vidove borbe okupi oko zajedničke vizije demokratske budućnosti. Radi se o dugoročnom antihegemonijskom projektu borbe protiv kapitalističke kontrole nad tehnologijom.

Ne trebamo očekivati od korporativnih menadžera da "poprave" našu digitalnu infrastrukturu. Oni, naime, nemaju ama baš nikakvog prava da je kontrolišu. Moramo djelovati sada kako bismo povratili našu demokratsku moć i naše pravo učešća u digitalnoj javnoj sferi, prije nego što tehnološke kompanije još više učvrste svoju dominaciju.
 

---------------------------

* Ovaj članak je nastao u sklopu projekta RELAY "Digitalna Evropa po mjeri svih". RELAY je pod upravom briselskog kampusa Univerziteta u Mastrihtu, i finansiran je sredstvima programa Erasmus+. Cilj projekta je da podigne svijest o političkim prioritetima Evropske komisije i kritički ih preispita. Više informacija možete naći na sajtu projekta RELAY.

Članak oslikava stavove autora. Evropska izvršna agencija za obrazovanje i kulturu (EACEA) i Evropska komisija ne odgovaraju za sadržaj ovog dokumenta, kao ni za bilo koju primjenu informacija sadržanih u njemu.

Izvor: Open Democracy

Objavljeno: 12/10/2021.