Prizor s Kube: Kako su tako dobro shvatili kako treba s Covidom-19 - i svim ostalim!

Piše: 

Jennifer Ruth Hosek
Višedecenijska (prvenstveno američka) blokada, rastakanje projekta državnog socijalizma u svijetu, siromaštvo i izolacija – a socijalistička Kuba je ipak u svjetskom vrhu po naporima na kontroli pandemije. Dok u proljeće 2020. godine Evropska unija nijemo posmatra očajničku borbu Italije s prvim talasom, Kubanci svoje medicinare šalju u sami evropski epicentar pandemije. Kao što su to radili i svih ovih godina pomažući razne zemlje širom svijeta u situacijama katastrofa.
Članak je tek skica kubanskog zdravstva u pandemiji, ali i skica jasno pokazuje da taj sistem počiva na zajednici, solidarnosti i opštem interesu – otud i uspjesi. ©RiD

S engleskog prevela: M. Evtov

Dok pandemija Covida-19 u cijelom svijetu najviše pogađa siromašne, kubanski pristup „ljudi važniji od profita“ spašava brojne živote – i na Kubi i u inostranstvu.

Kuba od samog početka pristupa pandemiji holistički i integralno. Kubanski odgovor na pandemiju jedan je od najpromišljenijih u svijetu. Ključni razlozi što je Kuba i prije početka masovne vakcinacije uspjela kontrolisati stopu reprodukcije virusa: opšte povjerenje u politike koje vlada zasniva na nauci, kristalno jasne poruke javnih medija i dobrovoljni rad.

Vakcine, solidarnost, internacionalizam

Krajem 2020. godine ovo karipsko ostrvo radi prijeko potrebnog priliva gotovine riskira otvaranje turistima, a zbog toga se trenutno nosi s većim brojem slučajeva Covida-19 no ikad dosad. Dok se vrše međunarodna klinička ispitivanja kubanskog kandidata za vakcinu, kubansko cjepivo se već masovno proizvodi. Kuba je, osim Brazila, jedina latinoamerička zemlja koja ima kapacitet za proizvodnju cjepiva u zemlji – ali Brazil te kapacitete ne koristi. Kuba namjerava najprije zaštititi svoje stanovništvo, a zatim davati ili prodati vakcine u inostranstvu.

Kuba je odbranu od virusa pripremila i prije dolaska virusa na Kubu, a na temelju najboljih praksi iz Azije i vlastite ekspertize na polju zaraznih oboljenja.

Kubanska medicinska diplomatija preuzela je inicijativu izvan granica ove zemlje. Kubanska medicinska brigada Henry Reeve bori se protiv pandemije u najmanje 37 zemalja i nominovana je za Nobelovu nagradu za mir. Kad su na kruzeru MS Braemar otkriveni putnici zaraženi COVIDom-19, jedino mu je Kuba odobrila pristajanje.

Nasuprot slučaju Kube, reakcije brojnih zemalja na pandemiju bile su bez glave i repa, mahom zbog prekomjernog uticaja dobro finansiranih lobija koji predstavljaju restorane i farmaceutske kompanije – da spomenemo samo dva sektora. Oscilirajuće stope reprodukcije virusa iziskivale su razorne i skupe mjere ublažavanja, a rezultirale bolešću i smrću.

A mediji, akademici (kao Helen Yaffe, Emily Morris i John Kirk) i nevladine organizacije kao Havana i MEDICC (Oakland) odavno dokumentuju zdravstveni sistem Kube – koji bi itekako vrijedilo oponašati.

Naporan rad, ozbiljna nauka

Kuba ima skoro stopostotnu stopu pismenosti i obrazovni sistem koji mnogo pažnje posvećuje nauci, tehnologiji, inženjerstvu i matematici (eng. STEM).

Punu zdravstvenu zaštitu na Kubi imaju svi. Istraživanje i obuka snažno razvijeni, a mjere u slučaju epidemije i elementarnih nepogoda – dobro osmišljene i organizovane. Sistem javnog zdravstva koordiniraju istraživački instituti i centri za kontrolu bolesti preko razgranate mreže lokalnih klinika.

Kubanske tekovine rezultat su napornog rada i ozbiljnih naučnih dostignuća u neprofitnom sistemu. Povjerenje stanovništva ostvareno je kroz naučne kampanje protiv, na primjer, groznice denga i virusa HIV-a, ebole i Zika.

Sve države koje su na pandemiju odreagovale dobro, komunicirale su sa svojim stanovništvom jasno i faktografski. Kuba ima dugu tradiciju višenamjenskih poruka javnih medija.

Direktor kubanske epidemiološke službe kroz svoje svakodnevne izvještaje za medije postaje pouzdan savjetnik i poznato lice u svakom domu. Dr. Francisco Durán svakog jutra u 9 sati – s maskom na licu – sjeda pred kamere i obraća se direktno javnosti; sa suosjećanjem navodi sve umrle, detaljno objašnjava kako se bolest prenosi a kako tretira, odgovara na pitanja gledalaca i strogo savjetuje neprestano pridržavanje preventivnih mjera.

Poznati psiholog Manuel Calviño razgovara [s gledaocima] o temama kao što su samodisciplina i pozitivno razmišljanje. Inspirativni spotovi čuvenih glumaca potiču opstojnost i prikazuju grupe ljudi koji slijede zdravstvene protokole.

Prikazuju se crtani filmovi u kojima se ljutite „crvene zloće“ od virusa utapaju pranjem ruku i blokiraju maskama za lice; heroji crtanih filmova slave Međunarodni praznik rada sa svojih balkona, mladi ostaju kod kuće da bi zaštitili svoje bake i djedove i čitave se porodice zajedno zabavljaju među svoja četiri zida.

Čak i socijalno distancirani 42. međunarodni festival novog latinoameričkog filma u svom animiranom promotivnom videu donosi relevantne naloge ljekara. Sve vrijeme se na sve strane navode i pjevaju (uz ples) slogani kao „Kuba za život, s novim (maskiranim) osmijehom.“

Nošenje maske je popularno

Stanovnike Havane sam najprije anketirala preko Interneta, a onda i lično (u decembru i januaru). Većina ih izjavljuje da maske nose da „zaštite druge i sebe“.

Dok je nošenje maski drugdje mahom politizirano, Kuba već u martu 2020. godine uvodi obavezno nošenje maski, te odmah dijeli i uputstva za njihovu kućnu izradu.

Dok se u mnogim zemljama volonteri bore da iznađu način pomoći, u Kubi odmah prelaze u akciju organizacije poput univerziteta i kvartovskih patrola [nekada straže za odbranu od kontrarevolucije, a sad aktivne i u socijalnim programima, op.ur.].

Studenti medicine smjesta kreću od vrata do vrata provjeravajući simptome. Studenti informatike ne samo da izrađuju nove aplikacije korisne zdravstvenim radnicima, nego im i pomažu u studentskim domovima preinačenim u karantine. Urađeno je sve što je bilo nužno u ovim okolnostima, a ublažavanju posljedica nastalog stanja značajno je pomogao i aktivan volonterski rad.

Računajući na individualnu odgovornost svojih dobro informisanih građana, Kuba krajem godine, u sezoni godišnjih odmora, prelazi na „novu normalnost“. Ali turisti, kao i svugdje na svijetu, izazivaju nova žarišta. Posjetioci su (mnogi iz područja s visokim stopama zaraze i poricanja naučno dokazanih činjenica – kao Miami) kršili propisane protokole: negativan PCR test po dolasku, petodnevni karantin i još jedan negativan PCR test prije izlaska u javnost tj. miješanja s ostalima.

Pandemija je vrlo skupa

Svi indikatori pokazuju da je Kuba svoje ograničene resurse vrlo umješno iskoristila za javno dobro. Ali su Kubu pandemija i posljedični pad turizma ipak skupo koštali, naročito uz trgovinsku blokadu pooštrenu za vrijeme bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. Stanje dodatno otežava oskudica dostupne hrane i rast troškova života ubrzan odgađanjem monetarne unije [prelazak na jedinstvenu valutu – dosad su u upotrebi bili kubanski peso i konvertibilni peso, op.ur.]

Strane interesne grupe, uočavajući priliku, podržavaju male ali energične društvene medije i fizičke proteste mahom karakteristične po glasnim ali neartikulisanim zahtjevima.

Dnevni broj slučajeva sad iznosi oko 850 – naspram 42 slučaja registrovana 15. novembra 2020. godine – neposredno pred otvaranje aerodroma u Havani. Iako je krivulja opet izravnana – eksponencijalni rast i po drugi put zaustavljen – medicinsko osoblje je krajnje opterećeno, a medicinske zalihe na izmaku.

Uprkos ovim okolnostima, Kuba napreduje i na polju vakcinacije. U ovoj vratolomnoj utrci Kuba već masovno proizvodi svoje kandidate za vakcine: Soberanu (suverenitet) 2, trenutno u 3. fazi međunarodnih kliničkih ispitivanja, te Abdalu, čija je 3. faza ispitivanja planirana za kraj marta.

S obzirom na reinfekcije i varijante COVIDa-19, sad se razvija i pojačana verzija vakcine: Soberana Plus.

Ako program vakcinacije u Kubi bude uspješan, to će značiti da je ova zemlja – uprkos ogromnim teškoćama – još jednom osigurala svoje stanovništvo, te da vlastitim kapacitetima proizvodi vlastitu vakcinu koju najprije distribuira u svojoj zemlji, a onda i u cijelom svijetu.

Mnoge tržišno usmjerene bogate države globalnog Sjevera ni slučajno nisu u tako dobro položaju. Kuba zbog blokade koju joj su joj nametnule SAD nije mogla računati na pristup vakcinama iz međunarodne proizvodnje. Iz toga proizašla odluka o proizvodnji vlastitih vakcina najvjerovatnije će joj se itekako isplatiti.

IZVOR: The Conversation

Objavljeno: 16/03/2021.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

05/04/2021