S engleskog prevela: M. Evtov

[...]

Vegetacija mangrova obuhvata oko 80 različitih vrsta drveća i žbunova otpornih na morsku so; u tropskim i suptropskim regijama opstaju duž obalnih područja zahvaćenih plimom i osekom.

Karakteristični sistemi korijenja omogućuju ovim stablima da izdrže i plimu i oseku. Korijenje usporava protok plime i oseke, dopuštajući da se sedimenti natalože u blato bogato hranjivim tvarima.

Pored toga što obalu stabilizuju umanjujući eroziju koju izazivaju olujni udari i tsunami, ova jedinstvena staništa pružaju dragocjeno sklonište i prostor za mriještenje i odrastanje riba.

Obnova starih šuma

Ubrzo nakon azijskog tsunamija 2004. godine, koji je u državama duž Indijskog okeana ubio više od 200.000 ljudi, Izvještaj Međunarodne unije za očuvanje prirode (International Union for Conservation of Nature / IUCN) naglašava da su netaknute šume mangrova pružile zaštitu obalnim zajednicama.

U Izvještaju stoji da su u šrilankanskom selu s gustom šumom mangrova i šipražja poginule dvije osobe, ali je u naselju koje više nije zaštićeno sličnom vegetacijom izgubilo živote do 6.000 ljudi.

Nakon tsunamija 2004. godine važnost robusnih i otpornih šuma mangrova postala je široko priznata, objašnjava Femke Tonneijck, voditeljica programa za obalna močvarna područja, Wetlands International. Pokrenuto je mnoštvo programa sadnje, ali su mnogi od njih uskoro počeli propadati.

[...]

„Jedan od najvažnijih razloga [neuspješne sadnje novih šuma mangrova] jest nepodudarnost vrsta s lokacijom, jer mangrov traži prirodni [nagib] od kopna do mora, s mješavinom vrsta najbolje prilagođenih razini slanosti, izloženosti valovima i potapanju mora. Zato se sad više fokusiramo na ekološku obnovu mangrova“, kaže gđa Tonneijck za BBC News, dodajući da su istraživači proveli niz studija o ovakvom pristupu očuvanju i da se pokazalo da ono donosi „daleko bolje rezultate“:

„Ako imate mješavinu prirodnih vrsta, korijenje različite starosti i tipa, kao i različite vrste plodova, zeljastih i drvenih dijelova biljki, ta raznolikost čini sistem otpornijim, kao i šuma koja nudi višestruke koristi raznim grupama sudionika, budući da se različite vrste riba sklanjaju u različite korijenske sisteme. „No sadnja novih stabala i dalje je popularna jer vlada nudi finansiranje, a uspjeh se mjeri brojem zasađenih, a ne brojem stabala koja će dugoročno opstati.”

[...]

Indonezijsko Ministarstvo za pomorstvo i ribarstvo pozvalo je 2011. godine Wetlands International da provede projekat ekološke obnove mangrova u Centralnoj Javi. Na tom području su bila izgubljena dva sela i more je zadiralo u unutrašnjost do tri kilometra, uništavajući obradivo zemljište.

Gđa Tonneijck objašnjava kako je njihov tim obnovio uslove potrebne za povratak mangrova.

„Sarađivali smo s Deltaresom, nizozemskim institutom za primijenjena istraživanja na ovom polju, i nadahnule su nas nizozemske i njemačke močvare gdje je zemlja vraćena postavljanjem propusnih brana. Ove propusne strukture propuštaju valove sa sedimentom koji se iza njih može taložiti. A kad se sediment nataložio, mangrove su se mogli vratiti u to područje.“

Nakon niza uspješnih manjih projekata, Wetlands International sad u okviru programa Gradnja s prirodom (Building with Nature) razmatra obnovu „zelenog pojasa mangrova“ na cijelom tom području. „Na erodiranom području postavljamo propusne brane; već smo ih postavili dva kilometra“, otkriva Tonneijck. „Osim što se mangrove polako vraćaju, vidimo i da su ljudi vrlo entuzijastični i zaista bi da učine nešto, te čim dođe do taloženja, odmah bi da počnu sa sadnjom. Stoga smo započeli razgovore s njima, objašnjavajući zašto radije čekamo povratak prirode.“

Napredak obnove

Izgradnja propusnih struktura za hvatanje sedimenata i poticanje oporavka mangrova duž erodirane obale Demaka na sjeveru Jave stekla je izvanrednu popularnost širom svijeta, objavljuje Wetlands International 28. aprila ove godine, donoseći vijesti o manje poznatom pristupu pilotiranom u projektu Gradnja s prirodom: pretvaranje degradiranih ribnjaka u sedimentacijske bazene koje mangrov može ponovo naseliti. Monitoring pokazuje impresivan oporavak zelenog pojasa u roku od 1,5 godine i dokazuje da se mangrov vrlo brzo oporavlja prirodno, bez nove sadnje, kad se stvore dobri uslovi.

Projekat je potaknuo vlasnike da (degradirane) ribnjake pretvore u obalne mangrove nasade za sanaciju obalnih područja gdje je erozija manje ozbiljna. U zamjenu za provođenje mjera očuvanja i obnove, zajednice dobijaju finansijsku i tehničku podršku za razvoj izvora zarade povećanjem održive produktivnosti akvakultura i razvojem eko-turizma.

Godinu dana nakon što je ribnjak u selu Betahwalang preinačen, sedimentacija se povećala za 10 centimetara, a mangrov prirodno porastao do 50 cm visine. Rezultati praćenja u 2019. godini pokazuju da se sedimentacija i dodatno poboljšala – pojas mangrova proširio se za oko 12 hektara i dosegao visinu od 80 do 100 cm. Danas je drveće mangrova doseglo visinu od oko 2-3 metra. Grupe u zajednici redovno prate i postavljaju ploče s upozorenjima da bi održale i zaštitile ovu lokaciju. U suradnji sa seoskim vlastima uvedeni su propisi za zaštitu ovog zelenog pojasa.

IZVOR: BBC; Wetlands Int.

Objavljeno: 19/09/2016; 28/04/2021.