S engleskog prevela: M. Evtov

Nova studija Oxfordskog univerziteta otkriva da će u ograničavanju globalnog porasta temperature ključnu ulogu igrati na prirodi zasnovana rješenja (Nature-based solutions/NbS) za upravljanje zemljištem i obnovu ekosistema. Pravilno primijenjene, ove prakse bi narednog stoljeća mogle iz atmosfere ukloniti gigatone CO₂.

Trenutno se na prirodna rješenja troši samo mali dio finansija za ublažavanje klimatskih promjena, ali stručnjaci kažu da svijet mora povećati ta ulaganja da bi ispunio svoje ciljeve u pogledu emisija.

Studija objašnjava kako sve promjena prioriteta može uticati na buduće generacije.

Zašto je ovo važno

Stručnjaci kažu da su na prirodi zasnovana rješenja sigurna dobitna kombinacija za okoliš. Svijet se suočava s krizom bioraznolikosti, okeani postaju sve kiseliji, a krčenje šuma je 2020. godine poraslo uprkos COVIDu-19. Rješenja koja čuvaju i obnavljaju prirodni svijet ne samo da će iz atmosfere ukloniti CO₂, nego i zaštititi divlje životinje i ekosisteme, istovremeno pružajući ugroženim zajednicama prijeko potrebnu klimatsku adaptaciju.

Louisiana, na primjer, provodi projekat preusmjeravanja slatke vode za obnovu oštećenih močvara. Obnova će ovoj državi pružiti proširenu plavnu ravnicu i, štiteći zajednice od poplava, istovremeno obnavljati ključne ekosisteme.

Zaštita koralnih grebena, čije se stanje globalno pogoršava, sačuvaće tradicionalni ribolov i zaštititi zajednice od ekstremnih oluja.

Zaštita 30% svjetskog zemljišta i voda do 2030. godine samo je početak, ali da bi države iskoristile svoj puni potencijal, uz zelenu energiju i smanjenje emisija moraju ovakvim rješenjima dati prioritet i u njih ulagati.

Tri stepena

Cilj Pariškog sporazuma je zadržati globalni rast temperature ispod 1,5°C, ali taj rast će po trenutnim prognozama do 2100. godine doseći 3°C.

Oxfordska studija procjenjuje da su rješenja iz prirode „isplativa (koštaju manje od 100 američkih dolara po toni ekvivalenta CO₂), osiguravaju odgovarajuću globalnu proizvodnju hrane i proizvoda na bazi drveta, a garantuju dovoljnu zaštitu i očuvanje biološke raznolikosti.“

Studija otkriva da bi ovi planovi mogli rezultirati uklanjanjem 10 gigatona CO₂ godišnje, što je više od svih globalnih emisija u transportu, a proizveli bi i lančanu reakciju koja bi dovela do ublažavanja efekata i drugih stakleničkih plinova.

Ovo nije tako lako kako zvuči; uklanjanje tolike količine ugljika zahtijevalo bi da se do 2050. godine spriječi krčenje 270 miliona hektara šuma, da se obnovi 678 miliona hektara ekosistema (dvostruka veličina Indije) i poboljša upravljanje 2,5 milijarde hektara zemljišta.

Ali čak i ako se države obavežu na takve planove, na efikasnost rješenja značajno utiče i vremenski okvir. Ako je plan da se efekti emisije do 2050. godine ograniče na 1,5°C, NbS može postići 0,1 stepen ublažavanja, a ako je krajnji cilj 2°C do 2085. godine, 0,3 stepena ublažavanja. Iako je ovaj total mnogo manji od rezultata dekarbonizacije ekonomije, stručnjaci kažu da će dugovječnost ovih rješenja sačuvati ekosisteme, spremnike ugljika i prirodne resurse neophodne za održavanje buduće zelene ekonomije.

Dr Cécile A. J. Girardin, glavni autor studije, objašnjava:

[S]vijet sada mora ulagati u rješenja zasnovana na prirodi jer su ekološki zdrava, društveno pravedna i osmišljena da tokom stoljeća ili duže pruže višestruke koristi društvu. Ako se pravilno primjenjuju, zaštita, obnova i održivo upravljanje našim obradivim zemljištem može koristiti mnogim budućim generacijama.”

IZVOR: World War Zero

Objavljeno: 14/05/2021.