S engleskog preveo: M. Manojlović

Stojite li na rubu ponora, pod žarkim suncem istočne Jute, kilometrima nećete vidjeti ništa osim zloglasnih crvenih stijena i ravnih bregova. Bez drveća da daje hlad, jedino rastinje je suho žbunje zalijepljeno za prašnjave ravnice. Strmine su beživotne i gole. No ako bacite pogled u vrtoglave dubine kanjona u podnožju pješčarskih planina, ugledaćete bujnu zelenu oazu: rijeku Prajs (Price) koja i u najvrelijim danima ljeta vijuga kroz stijene. A ako se spustite do same rijeke, ugledaćete možda i ponekog dabra – tvorce ovog plodnog riječnog krajolika usred pustinje.

Uspješno naseljavanje populacije dabrova u pustinjsku sredinu predstavljalo je zahtjevan zadatak za Emu Doudn (Emma Doden), magistranticu ekologije na Državnom univerzitetu Jute koja se specijalizovala za izmještene dabrove. Ona se, skupa s nekolicinom kolega, prihvatila posla vraćanja dabrova u ovaj sušni i požarima opustošeni kraj. Nestašice vode su ozbiljan problem, i velik dio riječnog ekosistema je narušen. Njen glavni cilj stoga je obnoviti kvantitet i kvalitet vode u istočnoj Juti gdje su riječni tokovi staništa brojnih biljnih i životinjskih vrsta, uključujući ugrožene vrste ribe.

"U pustinjskim sredinama, voda može biti ograničavajući faktor, no ona je izvor života mnogim vrstama koje ovdje žive, divljim i domaćim", kaže Doudn.

Nestašice vode u regiji pogoršane su degradacijom rijeke, do koje je došlo usljed navodnjavanja, zagađenja i nestručnog upravljanja. To je potaknulo Doudn da pokrene projekt povratka dabrova u Jutu.

Povratak s ruba istrebljenja

Dabrovi su nekada bili rašireni po cijelom svijetu od Škotske do Španije, od Sirije do Rusije, od Kanade do Meksika. Trgovina krznom od XVI do XIX vijeka ih je gotovo istrijebila, no u posljednje vrijeme, zahvaljujući istraživanju i lobiranju ekologa, njihov broj ponovo raste. [...]

Ove životinje su najpoznatije po vještini građenja brana koje stvaraju vlažna područja i bare. Ovakve promjene u slivovima dovode do brojnih poboljšanja u životnoj sredini, uključujući bolju kvalitetu glavnog toka, što vodi zdravijoj ribljoj populaciji; hvatanje ugljen-dioksida u plitkim barama (koje zadržavaju silt i zarobljavaju gas); povećanu otpornost na šumske požare te pružanje staništa drugim životinjama. Sve ovo ih čini "ključnom vrstom", što znači da više drugih vrsta unutar ekosistema zavisi od njihovog prisustva.

Kako se svijet zagrijava i ekstremne vremenske prilike postaju sve češće, naučnici užurbano reintegrišu dabrove u ugrožene ekosisteme i sušna područja.

Za Doudn, preseljenje dabrova u pustinju bilo je golem izazov iz više razloga. Najočitiji je svakako dostupnost vode. Prošle godine, suša je bila tolika da je jedna od istraživačkih lokacija potpuno presušila. [...]

Doudn [...] je specijalistica za pasivnu obnovu riječnog toka, što znači da nema ljudskih izmjena u krajoliku. Ovaj metod je i najjednostavniji, budući da je za postavljanje vještačkih ili "analognih" brana u Juti potrebna dozvola Agencije za životnu sredinu. [...]

U riječnom sistemu je već živio izvjestan broj dabrova, premda je njihova populacija drastično smanjena usljed sjevernoameričke trgovine krznom. "Smatrali smo da sistem može da podnese mnogo više", kaže Doudn, "i htjeli smo to ostvariti preseljenjem". [...]

Mnogi dabrovi su došli iz univerzitetskog centra za rehabilitaciju i relokaciju dabrova, koji prikuplja one označene kao štetočine iz cijele države. Nakon trodnevnog karantina, da se izbjegne širenje eventualnog oboljenja jedinke, puštaju se u divljinu, opremljeni mikročipom i radiopredajnikom kako bi Doudn mogla pratiti njihovo kretanje. [...] Nisu se svi preseljeni dabrovi snašli u svojim novim domovima. "Bilo je smrtnih ishoda", priznaje Doudn, ali odmah naglašava da bi ove životinje svakako bile ubijene, da nisu preseljene. "Ovako smo im bar pružili drugu šansu." [...]

"Krajnji cilj nam je da počnu graditi brane. Brane će povećati kompleksnost staništa i vratiti mu vodu."

Doudn i njen tim su opazili da brane niču na mjestima gdje ih nikad ranije nije bilo. "Vjerovatno bi se mnogi ljudi iznenadili kad bi čuli da u pustinji ima dabrova. Kada kažem da radim sa dabrovima u pustinji, čudno me gledaju. Zaboravljaju da i ovdje ima riječnih tokova."

Vatre i ribe

Ako uspiju uvjeriti dabrove da ostanu, učinak može biti značajan. Samo jedna dabrova brana može poboljšati kvalitet vode, a djeluje i kao protivpožarna barijera za okolnu vegetaciju. Sjeverna Amerika se bori sa šumskim požarima koji su 2020. godine poharali američki Zapad, uključujući Jutu, spalivši 3,6 miliona hektara rastinja. Ove godine bi moglo biti i gore.

Mnogi naučnici vjeruju da bi dabrovi mogli igrati ključnu ulogu u revitalizaciji slivova i smanjenju rizika od požara. U članku objavljenom prošle godine, Emili Ferfeks (Emily Fairfax) zaključila je da su područja u kojima su dabrovi prisutni bolje preživjela požare nego područja bez dabrova.

No to nije jedino što dabrovi mogu.

Pleme Jurok (Yurok), koje obitava u basenu rijeke Donji Klamat (Lower Klamath), mijenja tok rijeke kako bi je usporili. Cilj im je da privuku dabrove, te da vrate rijeku njenom prirodnom toku.

Losos je nezaobilazan u životu Juroka. Ovo pleme, koje se naziva i narodom Jurok, zavisi od lososa kao izvora hrane i prihoda, a ribolov je i sastavni dio njihovog nasljeđa i kulture. Ove godine, suša i nestašica vode u basenu Gornjeg Klamata dovele su do pomora miliona mlađi lososa, što je pleme ostavilo bez izvora hrane za čitavu godinu. [...]

Plemenska biologinja Sara Bizli (Sarah Beesley) i njen tim rade na obnovi rijeke, a uloga koju u tome igraju dabrovi nikad nije bila važnija. Nakon izgradnje analognih brana, juročki naučnici su zapazili "veoma pozitivne rezultate". "Kada postavimo brane, stvaramo više vode za ribe", kaže Bizli i dodaje: "Jedno od najbitnijih pitanja jeste, ako ljudi postave brane, da li će ih dabrovi prihvatiti? Ljudske brane se veoma razlikuju od dabrovih, pa nema garancija da će stvar uspjeti".

Brane na Dunavu

Dok u Juti i sjevernoj Kaliforniji grade imitacije dabrovih brana, na delti Dunava u srednjoj Evropi uklanjaju drugačije brane da naprave mjesta za dabrove.

Krajem 2019. godine, na rijekama Kogilnik, Kagah i Sarata, u gornjem dijelu lagune Sasik na teritoriji Dunavskog biosfernog rezervata u Ukrajini, uklonjeno je deset brana i drugih vještačkih struktura, kako bi se rijeke vratile svojem prirodnom toku. Izgleda da se trud isplatio: u martu ove godine u rezervatu je pronađen velik broj oborenih vrba – jedne od vrsta koje dabrovi vole da glođu – i praćenjem tragova otkrivena je dabrova brana.

Maks Jakovljev, istraživač u rezervatu, smatra da su dabrovi došli iz susjedne Rumunije. "Da li će se trajno nastaniti u ukrajinskoj delti Dunava, vrijeme će pokazati. No lijepo je vidjeti da se ove prekrasne životinje vraćaju u svoju postojbinu poslije tako dugog odsustva."

Dabrovi imaju važnu ulogu u ekosistemu. Njihove nastambe – i naseljene i napuštene – pružaju sklonište i drugim životinjama; na branama se gnijezde vodene ptice, dok oborena stabla privlače druge sisare.

"Prisustvo dabrova povoljno djeluje na živote mnogih lokalnih vrsta, naročito nerca i vidre. Pored toga, njihova aktivnost povećava produktivnost rezervoara, voda je čistija, a riba brojnija."

Dunavski dabrovi se možda vraćaju svojevoljno, ali u drugim dijelovima Evrope ljudi aktivno pokušavaju da ih ponovo nasele u njihova nekadašnja staništa.

Nakon 400 godina odsustva, dabrovi se naseljavaju u opštine širom Ujedinjenog Kraljevstva. Ovdje se naročita pažnja posvećuje protivpoplavnom dejstvu dabrovih brana. Po stručnjacima, te brane mogu da smanje štetu i za 60% budući da smanjuju protok vode. [...]

Uvođenje novih vrsta u staništa je po prirodi stvari veoma osjetljiv poduhvat, naročito ako one prouzrokuju štetu na imovini, u slučaju dabrova – pregrađujući odvodne kanale i blokirajući navodnjavanje, što dovodi do plavljenja cesta, polja i infrastrukture. Toliko su omraženi među zemljoradnicima da postoji čitava YouTube grupa koja se snima kako eksplozivom diže u zrak dabrove brane. "Moramo ponovo naučiti da koegzistiramo sa ovim životinjama", objašnjava Ričard Brejžer (Richard Brazier), direktor instituta "Centre for Resilience in Environment, Water and Waste” pri Univerzitetu Egzeter (Exeter). Po njemu, potencijalne štete su zanemarljive u odnosu na njihov doprinos sprečavanju poplava i druge dobrobiti kao što su poboljšanje kvaliteta vode, povećanje ribnog fonda, skladištenje ugljen-dioksida i unapređenje biodiverziteta. [...]

Tekst je skraćen i priređen za objavljivanje na RiDu.

IZVOR: BBC

OBJAVLJENO: 14/7/2021.