Političko proljeće u Marseilleu

Piše: 

William Kornblum
Skupina marsejskih žena napravila je ljetos na izborima preokret u lokalnoj politici ovog duboko konzervativnog grada. Ove žene u gradsku politiku donose lijeve i zelene ideje. Same ideje ipak nisu dovoljne – valjalo je doprijeti do ljudi kojima od političkih promjena zavise životi, a ne prihod od dionica ili unosni tenderi. Većinom su to različite skupine s margine: umjetnici, honorarci opšteg tipa, radništvo, imigracija itd.
Kako je i nama ovdje dobro poznato, takve jaranski politički talovi isključuju iz političkog odlučivanja. Vratiti demos u politiku može se samo ako se bavi ljudima i njihovim potrebama - za početak, a potom i njihovim uključivanjem u političko odlučivanje.
Na to valja podsjetiti i mnoge ovdašnje samoproklamirane progresivce (kojih u BiH neće manjkati ni na predstojećim novembarskim izborima): do mobilizacije birača neće doći reklamiranjem po billboardima, niti će se politički preokret ostvariti na bajatim idejama ‘vladavine prava’, ‘grada građanima’ , ‘zelenih krovova’ itd. Takve su ideje – neke naprosto isprazne, a neke perfidno instrumentalne u produbljivanju društvene nejednakosti – i otjerale demos od demokratske politike, a stavile je na raspolaganje šačici jarana. (@RiD)

 

S engleskog prevela: M. Evtov

Marseille je prvi put u dvadeset i šest stoljeća odlučio da ga u budućnost povede jedna žena. Jula 2020. godine, dok je pandemija u Marseilleu, trećem po veličini francuskom gradu, uglavnom pod kontrolom, birači izlaze na birališta i u drugom izbornom krugu opštinskih izbora biraju Marseille Printemps – Marsejsko proljeće – ljevičarsku koaliciju koju predvodi šezdesettrogodišnja Michèle Rubirola, lokalna liječnica i ekologinja, dotad relativno nepoznata van kruga zelenih aktivista. Zeleni širom Francuske dobijaju snažnu podršku na opštinskim izborima – osvajaju Lyon, Strasbourg i Bordeaux, a dobro se drže i u većini regija.

Pobjeda u Marseilleu je posebno značajna već i zbog koalicije koju je skovala Rubirola, ali i zato što sama Rubirola zamjenjuje konzervativca Jean-Claudea Gaudina koji je tokom 25 godina na funkciji predsjedavao sve korumpiranijom vladom. Zelenoj ljevici će sigurno koristiti iskustvo upravljanja u gradovima poput Marseillea ako i dalje misli osvajati evropska srca i umove.

Šarolika koalicija

Rubiroli je protivkandidatkinja bila Martine Vassal, izabrana Gaudinova nasljednica. Drevni grad bi, dakle, u svakom slučaju dobio prvu gradonačelnicu – ta činjenica je utoliko značajnija što su žene, na čelu s Rubirolom, dominirale centralnom političkom scenom grada tokom cijele ove politički burne godine. Rubirola, stanovnica ovog grada od rođenja (u porodici ljevičarskih aktivista), bivša košarkašica najjačeg gradskog sportskog kluba i ugledna liječnica porodične medicine u kvartu srednje i radničke klase, igrala je na široku opštinsku koaliciju ljevičara – što je zapanjilo i francuske političke stručnjake i marsejski politički establišment. Ali su se Rubirolinom Marsejskom proljeću, kroz pregovore, na kraju pridružili i komunisti i socijalisti – u Marseilleu inače dugogodišnji protivnici. [...]

U Francuskoj se gradonačelnici ne biraju neposrednim glasanjem nego većinom glasova izabranih članova gradskog vijeća. Lista kandidata Marsejskog proljeća imala je nakon dva kruga glasanja prednost nad opozicijom, ali ne i otvoren put do pobjede. Taj se put mogao otvoriti kroz sjeverne gradske četvrti, gdje je odlučujući glas mogla dati Samia Ghali, iskusna politička funkcionerka i članica gradskog vijeća, vodeća izabrana zvaničnica sjevernoafričkog arapskog porijekla. Ona u Marseilleu već dugo predstavlja dva okruga koja obuhvataju velika javna naselja na strmim brežuljcima s pogledom na trgovačku luku. Ghali, svojevremeno čvrst oslonac Socijalističke partije, odnedavno nastupa najprije kao nezavisna kandidatkinja, a potom formira i vlastitu stranku. Njen glas u gradskom vijeću bio je presudan za pobjedu Rubirole, što joj je omogućilo da u njenoj administraciji zauzme uticajan položaj kao druga zamjenica.

Mobilizacija umjetnika i intelektualaca

Stanovništvo južnog dijela grada, međutim, daleko je imućnije: Stara luka, sa svojim blistavim utočištem za jahte, po tradiciji je vrlo konzervativna. Ali analiza koju je obavila Fondacija Jean Jaures pokazuje da je za pobjedu ljevice na ovom području bio presudan uticaj tamošnjih obrazovanih pridošlica, lokalnih umjetnika, intelektualaca i aktivista.

Otjelovljenje ove pobjede predstavlja Olivia Fortin, pariška preduzetnica koja tek odnedavno izbija na političku scenu Marseillea. Četrdesettrogošnja Fortin je prije tri godine prenijela u Marseille vlastitu kompaniju Organik, agenciju za organizaciju događaja, sa sve njenim glamuroznim holivudskim vezama. Ali Fortinova u Marseilleu nije tikva bez korijena; ona je potomak Rastoinovih, jedne od najuglednijih porodica stare gradske buržoazije. Ova ljevičarka iz visokog društva provodi prve dvije godine u Marseilleu upoznajući lokalno stanovništvo iz svih društvenih sfera kroz bezbrojna okupljanja u svom domu u Endoumeu, šarmantnom kvartu na samom rubu okeana. Kako se njena mreža širi, a znanje o lokalnoj politici produbljuje, Fortinova organizuje Mad Mars – putujući forum za političke rasprave.

Forum je do opštinskih izbora privukao ogromno mnoštvo publike željne političke rasprave, a Fortinova je to svojim novootkrivenim političkim vještinama znala dobro iskoristiti, te uspjela osvojiti mjesto u gradskom vijeću kao predstavnica dvaju otmjenih gradskih okruga (šestog i osmog). Uspjela je pobijediti čak i samu Martine Vassal – i to u nekadašnjem bastionu stare garde marsejske politike. Le Monde to smatra najzanimljivijim aspektom političkog preokreta u vodstvu Marseillea.

Mad Mars […] je ponudio konstruktivan način za usmjeravanje gnjeva koji je zahvatio grad nakon 5. novembra 2018. godine kad su se na Rue Aubagne (u sirotinjskoj četvrti, starom gradskom centru) srušile dvije zgrade, usmrtivši osam ljudi. Tragični primjer korupcije i nemara administracije, karakterističnih za Gaudinov režim, doveo je do zabrana korištenja brojnih zgrada i, konsekventno, do porasta broja beskućnika.

I pored rastućeg gnjeva i nezadovoljstva sklerotičnim gradskim vodstvom, nije bilo nimalo lako postići okret ulijevo na opštinskim izborima. U kontekstu brojne konzervativne populacije Marseillea i njegove oduvijek razjedinjene ljevice, Rubirolin uspjeh u kovanju koalicije Marsejsko proljeće znači istinski preokret.

Povratak otpisanih

Marsejsko proljeće i Mad Mars u stvari su rezultat intenzivnog višegodišnjeg promišljanja lokalnih ljevičarskih vođa. Ideja im se temeljila upravo na datom kontekstu: shvatili su da im je pored koalicija lijevih stranaka neophodna i ponovna mobilizacija civilnog društva, što podrazumijeva predane i temeljite napore na angažmanu i onih koji su se od politike otuđili. Rubirola u tu svrhu obećava uvođenje autobuskih usluga u nedovoljno povezanim stambenim naseljima na sjevernoj strani grada, gdje je osjećaj isključenosti najdublji.

Rubirolu i njene saveznike očekuju itekako teški zadatci. Četvrtina gradskog stanovništva (preko 200.000 ljudi) živi u relativnom siromaštvu, naročito stanovnici starih gradskih četvrti […] i udaljenih javnih stambenih naselja. Škole i javni transport su u vrlo lošem stanju. Novu gradonačelnicu očekuje pogađanje s desničarima, posebno s Vassalom, koji je ponovo izabran za šefa vlade šireg gradskog područja, koja kontroliše dobar dio regionalnih budžeta. A svi bi planovi mogli biti odgođeni i zbog koronavirusa.

Ali odnedavno moćne žene Marseillea već uvode promišljeniji i inkluzivniji pristup politici i upravljanju, suštinski drugačiji od onog koji je dugogodišnjom praksom izgradio mačističku političku reputaciju ovog grada. Marsejski gradonačelnici još od Drugog svjetskog rata praktikuju „jaransku“ politiku, svejednako gajeći bliske veze sa šefovima podzemlja i velikodušno darivajući opštinski sindikat. Rubirola, naglašavajući oštar zaokret u odnosu na ovu praksu, u svom prvom govoru kao gradonačelnica, kaže:

„Kako već mnogi od vas znaju, [u kampanji] sam se suprotstavljala idejama, a ne ljudima. A tako mislim i nastaviti, kako u ulozi gradonačelnice, tako i izvan nje. Stoga se nadam da će se i sve buduće rasprave voditi uz međusobno poštovanje, te se konačno pozabaviti suštinskim problemima, [poput] favoritizma i nepotizma, kojima je došao kraj. Ovo je projekat za zeleniji, pravedniji i demokratskiji grad.“

Transformacija je već počela. Nova Rubirolina administracija našla se na svjetskim naslovnicama 31. avgusta 2020. godine kad je prihvatila 250 izbjeglica koje je pokupio spasilački brod Louise Michel kojeg financira Banksy. Izbjeglice su, kako su ih odbijale jedna po jedna mediteranska luka, premještane s broda na brod sve dok se konačno nisu iskrcali u Marseilleu. Rubirola i njene saveznice očito ne pričaju uprazno o pravednijem gradu. Marsejske se žene ne boje djelovati u skladu sa svojim uvjerenjima.

IZVOR: Dissent

Objavljeno: 14/09/2020.

 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

05/10/2020