Planetarna ‘zaštitna mreža’ mogla bi zaustaviti nestanak vrsta i usporiti klimatsku katastrofu

Piše: 

Niko Kommenda
Naučnici upozoravaju da bismo ravno 50% planete morali staviti pod neki režim zaštite da bi se spriječilo ubrzano odumiranje biljnih i životinjskih vrsta i zaustavila klimatska katastrofa. Ujedinjene nacije zagovaraju bar 30%.
Bosna i Hercegovina trenutno štiti prirodu na 2,28% svoje teritorije, a i ta je zaštita manjkava s obzirom na činjenicu da se i na tim područjima i lovi i sijeku šume i grade male hidroelektrane... (@RiD)


S engleskog prevela: M. Evtov

Svjetski lideri se pripremaju za ključni samit o bioraznolikosti koji se u New Yorku održava u jeku sve očitijih dokaza da širom svijeta vlade ne uspijevaju zaustaviti nestanak vrsta bez presedana.

Izvještaj Ujedinjenih nacija je ranije ovog mjeseca otkrio da međunarodna zajednica nije uspjela ostvariti nijedan od 20 ciljeva očuvanja bioraznolikosti dogovorenih još 2010. godine.

Ali su naučnici iz organizacije za istraživanje okoliša Resolve izradili nacrt planetarne „sigurnosne mreže“ zaštićenih područja koja bi mogla pomoći u zaustavljanju katastrofalnog gubitka bioraznolikosti. Eric Dinerstein, vodeći autor ove studije objavljene u časopisu Science Advances, kaže za Guardian da su u studiji prikazana područja koja treba dodatno zaštiti identificirana na osnovu najčešće korištenih globalnih baza podataka o bioraznolikosti.

Kratak pregled studije mreže zaštićenih područja

Naučnici su počeli s mapiranjem već postojećih zaštićenih područja – radi se o otprilike 15% Zemljine kopnene mase. Potom su identificirali područja koja nisu zaštićena, a u kojima žive osobito rijetke vrste. Zaštita ovih područja podrazumijeva formalnu zaštitu dodatnih 2,3% Zemljine kopnene mase.

Naredni korak je identificiranje još 6% Zemljine kopnene mase na kojima živi najveći broj različitih grupa vrsta. Usto su mapirana i glavna područja na kojima žive najveći sisari na svijetu, od kojih mnogi migriraju na duge staze; očuvanje njihovih staništa zahtijeva zaštitu dodatnih 6,3% Zemljine kopnene mase.

Istraživači predlažu i zaštitu 16% zemljišta najočuvanijih ekosistema – onih koja su dosad pretrpjela najmanje ljudskog djelovanja (ili su potpuno netaknuta).

Konačno, naučnici su u ovu mapu uključili i područja – ako već nisu uključena u prethodne kategorije – koja treba zaštititi radi sprečavanja klimatske katastrofe.

Sve u svemu, predložena „sigurnosna mreža“ u značajnoj se mjeri poklapa s najvećim svjetskim prirodnim spremištima ugljika. To je posebno značajno s obzirom na to da se „globalne strategije za zaustavljanje dualne klimatske i krize gubitka bioraznolikosti često razrađuju odvojeno, iako itekako zavise jedna od druge“, upozoravaju autori studije.

Ako se „globalna sigurnosna mreža“ implementira, obuhvatila bi 50,4% Zemljine kopnene mase.

Politička ograničenja

UN je ranije ove godine predstavio nacrt plana za zaštitu 30% kopna i okeana do 2030. godine – ovaj plan je okosnica dogovora o prirodi koji će se 2021. godine finalizirati u Kunmingu, Kina.

Potez UN-a pozdravili su zagovarači zaštite životne sredine i stručnjaci za divlje životinje, iako su mnogi naglasili da predviđenih 30% odražava ono što je politički izvedivo, a ne ono što preporučuje nauka.

„To je minimum, a ne maksimum“, kaže Brian O'Donnell, direktor organizacije Campaign for Nature. „Postotak od 30% je privremeni cilj i mi snažno podržavamo naučni rad autora Globalne sigurnosne mreže i drugih znanstvenika koji dokazuju da trebamo daleko ambicioznije ciljeve.“

„Svi dosadašnji naučni nalazi pokazuju da je neophodno zaštiti mnogo više od 30% kopna i mora“, kaže dr. James Watson, profesor na Univerzitetu Queensland, u Društvu za zaštitu divljih životinja odgovoran za konzervacijsku biologiju. „Stoga mislim da se [cilj od 30%] mora smatrati osnovnim minimumom, tj. se ne može opravdati kao naučno dokazani minimum.“

Watson kaže da je prijedlog za zaštitnu mrežu koja obuhvata 50% cijelog kopna daleko hrabriji, ali dodaje: „Ako želimo da ovaj plan uspije, moramo se mnogo više fokusirati na očuvanje posljednjih netaknutih ekosistema na Zemlji.“

Zaštita ekosistema je zaštita čovječanstva od smrtonosnih virusa

Globalna pitanja očuvanja postaju još urgentnija nakon izbijanja Covida-19 budući da brojni izvještaji ukazuju na to da kontakt ljudi s divljinom povećava rizik od širenja zaraze.

Autori studije o globalnoj sigurnosnoj mreži vjeruju da zaštita većine bioraznolikih ekosistema može smanjiti rizik od smrtonosnih virusa koji s divljih životinja prelaze na ljude.

„Poznato nam je, na primjer, da se rizik prijenosa bolesti sa životinja na ljude uveliko povećava čim ljudi dođu u bliži kontakt s unutrašnjošću tropskih šuma“, kaže Dinerstein.

Na pitanje misli li da će međunarodna zajednica u bliskoj budućnosti usvojiti ambicioznije ciljeve biološke raznolikosti, Dinerstein daje oprezno optimističan odgovor:

„Ne vjerujem da će to učiniti UN, jer oni ne reaguju brzo. Pretpostavljam da će promjene pokrenuti kombinacija naučnika koji se bave klimom i biološkom raznolikošću, vođa autohtonih (starosjedilačkih) naroda i svih Greta Thunberg ovog svijeta – tj. ljudi koji okupljaju civilno društvo. Mladi će se pozabaviti svim egzistencijalnim prijetnjama civilizaciji koje starijima izgleda naprosto ne idu u glavu. Ali vjerujem da će im se pridružiti i ostatak civilnog društva, te da ćemo na kraju uspjeti.“

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 29/09/2020.


 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

06/10/2020