PERU: Ova zemlja je NAŠ život!

Piše: 

Olivia Rosane
Borba za Amazoniju sve više zahtijeva i borbu protiv modela očuvanja prirodne sredine po diktatu cijele industrije zaštite s globalnog Sjevera. Ti modeli razvijani su oko armature interesa – biznisa koji se pojavljuju kao donatori nevladinih organizacija, vlada moćnih država i vlada država koje se moraju priklanjati moćnima – a bez udjela ljudi koji žive na tim prostorima. Starosjedilačke zajednice, iako najuspješnije u očuvanju raznolikosti živog svijeta, tretiraju se kao dekoracija. Ono što se dešava u našem dijelu svijeta ne odstupa previše od takvog pristupa – vrte se silni projekti nazoviekoturizma, finansijski se stimulišu biznisi koji prirodnu sredinu izlažu prekomjernom prisustvu ljudi i njihovih štetnih aktivnosti, te reklamiraju kozmetičke ekološke akcije. Izostaje zaštita po mjeri prirode – a po mjeri domicilnog stanovništva ne može je ni biti budući da je ono odavno otjerano nebrigom. @RiD


S engleskog prevela: M. Evtov

 

Narod Shipibo-Konibo-Xetebo iz peruanske Amazonije organizuje se da bi šume i vode svojih predaka zaštitio od ilegalnog ribolova, sječe i uzgoja koke.

Za napore koje u očuvanje i razvoj ulažu vlada i strane međunarodne neprofitne organizacije kažu da su u najboljem slučaju neučinkoviti, a u najgorem slučaju aktivno štetni za starosjedilački način života.

Više od 300 članova zajednice sudjeluje u Starosjedilačkoj straži – La Guardia Indigena – koja u peruanskoj regiji Ucayala iz 25 baza radi na zaštiti oko osam miliona hektara.

„Mi već generacijama pružamo otpor jer je ova zemlja naš život”, rekao je Lizardo Cauper Pezo, predsjednik Vijeća Shipibo-Konibo-Xetebo, na virtualnoj konferenciji za novinare koju je 27. aprila održao Forum seljaka i domorodaca.
 

„Bez šuma bi svijet bio haos!”

Peruanska Amazonija, jedno od područja s najvećom bioraznolikošću na Zemlji, ugrožena je kao i veći dio Amazonske prašume.

Osim same gole sječe, ugrožava je ilegalni uzgoj koke koji izaziva ne samo deforestaciju nego i dodatno zagađenje zraka budući da se koka tokom obrade spaljuje. Druga opasnost je ilegalni ribolov iz vodnih tijela poput jezera Imiría. U zajednici Flor de Ucayali posječeno je ili spaljeno 15% od više od 20.000 hektara šume.

Da bi se suprotstavili ovoj prijetnji, čuvari ovog područja patroliraju naoružani oružjem svojih predaka.

„To predstavlja našu snagu, naš duh, a i naše pretke“, rekao je novinarima Marco Tulio, predsjednik Starosjedilačke straže.

Stražari, međutim, ilegalnim ribarima, drvosječama i trgovcima drogom ne prijete, niti ih nastoje ozlijediti. Umjesto toga im pokušavaju objasniti da ta zemlja pripada narodu Shipibo-Konibo-Xetebo. Ako se ribari vrate i po drugi put, stražari im mogu uništiti opremu. Stražari su se dosad suočili s ribarima ukupno 45 puta.

Ponekad su sami ribari i drvosječe naoružani i prijete domorodačkoj straži. Stražari će djelovati u samoobrani i vlastima objasniti svoje pravo na to.

„Mi nikome ne prijetimo, mi samo brinemo o šumi, jer je šuma za sve“, kaže Tulio. „Bez šuma bi svijet bio haos.”


Odluke bez starosjedilaca

To što oni rade – kao i odbrana zemlje posvuda – nosi znatne rizike. Po nalazima najnovijeg godišnjeg izvještaja Global Witness, u posljednjih 10 godina svaka dva dana bivaju ubijena po dva branitelja okoliša.

Mada starosjedioci čine tek 5% svjetske populacije, 40% ubijenih aktivista 2021. godine bili su starosjedioci.

Do nasilja dolazi uprkos činjenici da je to područje još od 2010. godine tehnički zaštićeno kao Regionalno zaštićeno područje jezera Imiría, ili ACR. U stvari, mnogi starosjedioci se ACR-u protive zato što je uspostavljeno bez pune saglasnosti zajednice, što dokazuje i istraga koju je prošlog mjeseca objavio Grist.

Shipibo Konibo-Xetebo tvrde da vlada dozvoljava da u to „zaštićeno“ područje ulaze krivolovci, uzgajivači koke i drvosječe, a svoje napore u provođenju zakona usmjerava na domorodačke narode koji ribu love i prodaju da bi preživjeli.

„O kakvoj zaštiti i očuvanju govorimo?“ postavio je Pezo retoričko pitanje na konferenciji za novinare.

Primjera radi, Grist izvještava da je 2016. godine Sorayda Cruz Vesada, iz zajednice Shipibo-Konibo-Xetebo, uhapšena i kažnjena sa 400 dolara jer je pokušala prodati veliku amazonsku ribu zvanu paiche – da bi platila školski pribor svoje kćeri.

Ali stvari su prevršile mjeru 2020. godine, kad je zajednica Shipibo-Konibo-Xetebo saznala da ACR, Odjel za ribarstvo Ucayalija i Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) planiraju jezero Imiría otvoriti za komercijalni ribolov.

Upravo je ta vijest potakla Shipibo-Konibo-Xetebo da reformiraju svoju Starosjedilačku stražu, kao i da u julu 2022. godine okupiraju stražarsko mjesto u parku u Junín Pablu. Ta okupacija je u augustu formalizirana i ova zajednica još uvijek čeka da peruanska vlada donese odluku o njihovom prijedlogu da se ta zemljišta izuzmu iz parka kako bi njima upravljali oni sami.

Tulio kaže da ljudi žele da žive i rade slobodno, žele da vlada ne šteti njihovoj šumi i ne ugrožava njihov način života.

„Šume, rijeke, vode, to je naše tržište“, rekao je novinarima.

Okupacija u julu uspjela je protjerati iz tog područja kompaniju Pro Bosques koju podržava USAID, ali prijetnja projekta ostaje, a status zaštićenog područja i dalje je neizvjestan.

Tulio vjeruje da iza prijetnji smrću koje su mu upućene stoji regionalna vlada – ili njene pristalice. Predsjednik autonomne vlade naroda Shipibo-Konibo-Xetebo iznio je u New Yorku 19. aprila zabrinutost svoje zajednice UN-ovom Stalnom forumu za pitanja starosjedilaca.
 

Najbolji čuvari živog svijeta

Borba zajednice Shipibo-Konibo-Xetebo dešava se u trenutku podjednako ključnom za očuvanje okoliša i za prava starosjedilaca.

Kako su svjetski lideri u Montrealu prošlog decembra obećali da će do 2030. godine zaštititi 30% svjetske zemlje i voda, u naučnoj i međunarodnoj zajednici raste priznanje da su autohtoni narodi najbolji zaštitnici svojih zemalja. Njihovih 5% svjetskog stanovništva štiti 80% bioraznolikosti preostale na Zemlji.

Studija iz 2022. godine pokazuje da bi zaštita domorodačkih teritorija olakšala ispunjenje klimatskih ciljeva u četiri latinoameričke zemlje, uključujući i Peru.

Ipak, mnoge zabrinjava sve unosniji biznis trgovanja kompenzacijama za emisije ugljen-dioksida [koje se pak sve više pokazuju kao nebuloza i najčešće pogoršavaju globalno zagrijavanje, op.ur.] – uvode se strategije očuvanja okoliša koje funkcionišu tako što upravo starosjedilačke zajednice isključuju iz njihovih šuma. Upravo to se dogodilo u peruanskoj zaštićenoj prašumi Alto Mayo, kako se da iščitati iz januarskog izvještaja Verra-e.

Ostaje da se vidi hoće li kvota od 30% biti dostignuta priznavanjem prava i uloge domorodačkih zajednica ili će se nastaviti primjena modela zaštite iz prošlosti – modela ‘kolonijalnih tvrđava'.

Iako se u sporazumu navodi da se on mora provoditi uvažavajući prava starosjedilačkog stanovništva, on ne dopušta da se teritoriji pod kontrolom tih zajednica uračunaju u ciljanu kvotu, kako je tada naglasio Survival International.

„Ono što smo vidjeli u Montrealu dokazuje da se ne može vjerovati da će industrija očuvanja prirode, biznisi i moćne države učiniti pravu stvar“, rekla je Fiore Longo, istraživačica i zagovarnica u Survivalu. „Mi ćemo se i dalje boriti za poštivanje i priznavanje prava domorodačkih zemljišta. To bi trebali raditi svi oni koji brinu o bioraznolikosti.”

Shipibo Konibo Xetebo u međuvremenu poručuju ljudima i neprofitnim organizacijama SAD-a:

„Morate prestati podržavati stvari koje eksploatišu naša prava ili podržavaju razne aktivnosti i projekte koji gaze naša prava i način života kao starosjedilačkog naroda“, kaže Pezo.
 

Preneseno s Common Dreams, pod licencom Creative Commons (CC BY-NC-ND 3.0)

IZVOR: CLIMATE & CAPITALISM

Objavljeno: 05/05/2023.
FOTO: Dylan Leagh via Pexels.com

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

22/05/2023