Pakistan nakon poplava treba odštetu – ne milostinju

Piše: 

Farooq Tariq
Pakistan, koji proizvodi manje od jedan posto globalnih emisija ugljen-dioksida, spada u zemlje koje snose najgore posljedice klimatske krize. Istovremeno grca u dugovima, kao i mnoge druge zemlje globalnog Juga. Međunarodne finansijske i druge strukture nude samo ograničenu milostinju i neograničena nova zaduženja – neminovno uslovljena. Ukoliko se na klimatskom samitu – upravo u toku u Egiptu – ne pokrene i priča o klimatskim fondovima i otpisu dugova, samit nije ništa do cinična igra bogatih koja će skupo koštati siromašne.
Iz teksta: „To što se često naziva „gubitak i šteta“ čak ni sad, 2022. godine, nije ušlo u službeni program pregovora na UN-ovoj Konferenciji o klimatskim promjenama, COP. Klimatski ranjive zemlje su u brojnim prilikama tražile klimatsku kompenzaciju od bogatih zemalja i korporacija koje su stvorile klimatski kaos – i svaki put bile blokirane.” @RiD

S engleskog prevela: M. Evtov

 

Dok ovo pišemo [početak oktobra 2022. godine, op.ur.], pod vodom je više od trećine Pakistana.

Iznenadne poplave, uzrokovane nenormalnim monsunskim kišama, dosad su odnijele 1.350 ljudskih života. Oštećeno je – potpuno ili djelomično – milion stambenih zgrada, zbog čega je raseljeno više od 50 miliona ljudi.
Očekuje se da će poplava ionako posustaloj ekonomiji nanijeti 10 milijardi dolara štete.

Uginulo je više od 793.900 grla stoke i porodice diljem Pakistana tako su ostavljene bez ključnog izvora izdržavanja i sredstava za život. Pogođeno je oko dva miliona hektara usjeva i voćnjaka.

To su nesumnjivo simptomi rastuće klimatske krize. Pakistan, koji proizvodi manje od jedan posto globalnih emisija ugljika, spada u zemlje koje snose najgore posljedice klimatske krize.

Po Indeksu globalnog klimatskog rizika, ova država je posljednjih 20 godina konstantno među 10 najranjivijih zemalja svijeta. Po riječima Juliena Harneisa, UN-ovog humanitarnog koordinatora u Pakistanu: „Ova superpoplava je uzrokovana klimatskim promjenama – uzroci su međunarodni.“

Pakistanci su najnovije žrtve globalne krize kojoj gotovo ničim nisu doprinijeli, budući da je potaknuta prekomjernim emisijama bogatih zemalja i korporativnih zagađivača. Ova temeljna nepravda je razlog što Pakistan i generalno globalni Jug upućuju sve više zahtjeva za klimatskim reparacijama.

Kako ispraviti nepravdu? Otpišite dug!

Jedan od zahtjeva zemalja globalno Juga je i otpis duga.

Nepravednost dugovanja i klimatska kriza idu ruku pod ruku.

Kako se pojačavaju ekstremne vremenske prilike, najizloženije zemlje trpe sve veće ekonomske štete, recimo Mozambik i otočne države na Karibima. Vlade zemalja s niskim prihodima (često već jako zadužene) suočavaju se nakon ovakvih katastrofa s nedostatkom sredstava i nemaju izbora osim daljnjih kredita za obnovu sredstava za život i zajednica.

Već možemo vidjeti kako se ovaj ciklus odvija u Pakistanu. I prije poplava je Pakistan grcao u dugovima, opterećen dodatno devalvacijom valute zbog skokovitog rasta svjetskih cijena robe i rasta američkog dolara. Skočile su cijene struje i hrane. Pakistan do kraja ove godine mora platiti ukupno oko 38 milijardi dolara MMF-u, Svjetskoj banci i drugim finansijskim institucijama, uključujući Kinesku državnu banku. Spirala zaduživanja neminovno generira ekonomsku krizu.

Milostinja umjesto pravde

Nakon poplava pljušti strana pomoć: USAID je donirao 30 miliona dolara, povrh UN-ove donacije od tri miliona dolara početkom oktobra. UN pokreće novi plan za pomoć Pakistanu nakon poplava, a njegovi zvaničnici stalno upućuju pozive za veće donacije iz cijelog svijeta. Ali to nije ni blizu dovoljno.

Dok humanitarne organizacije kopaju po fondovima za hitne slučajeve, na sceni se pojavljuje jedan poznati lik – Međunarodni monetarni fond (MMF) nedavno je Pakistanu odobrio paket finansijske pomoći u vidu kredita od 1,1 milijarde dolara. [Izjava Fonda data tom prilikom nigdje ne spominje poplave kao faktor ekonomske krize, op.ur.] Na prvi pogled ovo može djelovati kao vitalan korak u oporavku Pakistana, ali dodatno zaduživanje zemlje koja je već u dubokoj finansijskoj krizi može samo izazvati daljnju katastrofu.

Empirijski dokazi uveliko podržavaju gledište da veliki dio državnog duga šteti potencijalu ekonomskog rasta, a u mnogim slučajevima taj učinak postaje izraženiji s povećanjem duga.

Visok stepen zaduženosti učinio je Pakistan ranjivijim na ekonomske šokove i politički ga oslabio u odnosu na moćne vanjske zajmodavce. To uveliko smanjuje i sposobnost Pakistana da ulaže u obrazovanje i zdravstvo, ili infrastrukturu.
Ako Zapad namjerava podržati Pakistan kroz ovu krizu, mora provesti niz mjera kao odgovor na velike razmjere štete koju globalni Sjever nanosi Jugu sve od industrijske revolucije. To prije svega uključuje sveobuhvatan otpis duga, uz znatno povećanje finansiranja borbe protiv klimatskih promjena, kao pomoć prilagođavanju zajednica posljedicama klimatskih promjena.

Osim toga, sada i mnoge klimatski ranjive zemlje, uključujući Bangladeš, Etiopiju i Tuvalu, traže odštetu od bogatih zemalja za katastrofe s kojima se suočavaju.

To što se često naziva „gubitak i šteta“ čak ni sad, 2022. godine, nije ušlo u službeni program pregovora na UN-ovoj Konferenciji o klimatskim promjenama, COP. Klimatski ranjive zemlje su u brojnim prilikama tražile klimatsku kompenzaciju od bogatih zemalja i korporacija koje su stvorile klimatski kaos – i svaki put bile blokirane. Na COPu27 mora doći do konkretnog napretka u tim raspravama.

Koncept otpisivanja duga nije nov. Tokom pandemije su za zemlje s niskim prihodima bila uvedena izvjesna rasterećenja duga, mada je privatni sektor i tad tražio otplatu, što je neizbježno pogoršalo ekonomsku krizu izazvanu COVIDom-19.

Ali čak se i privatni povjerioci mogu obuzdati ako se slučaj smjesti u prigodan moralni okvir. U julu, nekoliko mjeseci nakon ruske invazije, ukrajinski kreditori sklopili su sporazum o prestanku naplate dugova tokom rata. Ovo je ukrajinskoj ekonomiji pružilo vitalno olakšanje i omogućilo zemlji da sva raspoloživa sredstva troši na podršku svom narodu.

Kad bi međunarodne institucije obustavile naplatu dugova, Pakistanu ne bi trebali novi krediti. Novac koji Pakistan isplaćuje međunarodnim vjerovnicima mogao bi se umjesto toga potrošiti na zbrinjavanje miliona raseljenih osoba.

Pakistanu treba najmanje četiri godine da obnovi i rekonstruiše privredu i sanira štetu uzrokovanu poplavama i obilnim kišama.

Zašto da žrtve plaćaju ceh?

Ali ostaje i šire pitanje: ko treba platiti za klimatsku krizu?

Zašto bi Pakistan uopšte morao uzimati ikakve kredite da bi platio posljedice krize koju nije izazvao?

Sherry Rehman, pakistanska ministrica za klimu, rekla je za Guardian da se globalne ciljne vrijednosti emisija i reparacije moraju preispitati s obzirom na ubrzanu i nemilosrdnu prirodu klimatskih katastrofa koje pogađaju zemlje poput Pakistana.

Naravno, ukidanje klimatskog aparthejda i rješavanje krize nisu tako jednostavni kao ispisivanje humanitarnog čeka, a za podršku narodu Pakistana u katastrofi s kojom se trenutno suočava potrebne su i mnoge druge mjere.

Pakistanski ciklus dužničke i klimatske krize samo će se pogoršavati ne bude li otpisa duga ili finansijske kompenzacije gubitaka i štete.

IZVOR: Climate & Capitalism

Objavljeno: 10/10/2022.

FOTO: Aziz Kingrani via Creative Commons/Wikimedia

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

07/11/2022