Piše:
Na Kipru se jednoj devetnaestogodišnjoj Britanki sudi zbog toga što je, kako se navodi, lažno optužila za silovanje grupu od dvanaest Izraelaca. Mediji su se spremno upustili u kampanju raspinjanja ove djevojke, a za njima ne zaostaje previše ni sud. Podrška mladoj ženi stiže iz krugova rudimentarnog feminističkog pokreta u zemlji koju talas feminističkog aktivizma iz kontinentalne Evrope praktično nije ni dotaknuo. Kipar, naime, donekle kao i Bosna i Hercegovina, pati od sindroma ‘vitalnog nacionalnog interesa’: usljed podjele zemlje i nejenjavajućih sporenja i konfrontacije s turskim dijelom, ozbiljnom politikom se ne smatra ništa što se ne dotiče nacionalnog suvereniteta i političkog uređenja. Tako sve ono što čini svakodnevni život, od komunalne privrede do emancipacije i jednakosti žena, biva marginalizovano kao trivijalno – ili čak prokazano kao izdaja nacionalnog jedinstva u odsudnim trenutcima za opstanak zemlje – trenutcima koji, kako se ispostavlja, traju već nekoliko decenija. Za sve to vrijeme se populacija drži u pokornosti i strahu, a njen ženski dio trpi izravno fizičko nasilje i fizičku nesigurnost.
Ni slučajno nije beznačajno da su otvorenu i hrabru podršku mladoj Britanki prve dale aktivistkinje iz još jedne zemlje u kojoj se ozbiljnom politikom smatraju samo nacionalna i pitanja opstanka države. Radi se o skupini Izraelki – koja je ovom podrškom počinila još težu ‘izdaju’ nacije i države: jer ne samo da se bave ‘trivijalnim’ pitanjima, nego se okreću protiv ‘svojih’! (@RiD)
S engleskog prevela: M. Evtov
Donedavno se činilo da su Kipar mimoišli i rodna politika i ženski pokret. Sad su i jedno i drugo, zadivljujućom brzinom, na juriš osvojili zemlju zbog podrške britanskoj tinejdžerki koja je proglašena krivom što je za silovanje lažno optužila 12 izraelskih mladića.
Slučaj ove devetnaestogodišnjakinje potaknuo je na okupljanje aktivistkinje za ljudska prava na ostrvu gdje feminizam mnogi još uvijek smatraju psovkom.
„To je bio odlučujući momenat“, kaže Zelia Gregoriou, koja na kiparskom univerzitetu predaje rodnu politiku. „Iskoristile smo ga da, ne stideći se i hrabro, probleme nazovemo novim riječima, to jest njihovim pravim imenima“, dodala je. „Među tim novim riječima su: mizoginija, patrijarhat, feminizam.“
Za razliku od ženskih pokreta u drugim članicama Evropske unije, ženski pokret u najistočnijoj državi EU tek je u povoju. U državi gdje raspravama već dugo dominira drama njene političke podjele, priča o oslobađanju, kao i retorika koja okružuje političku pravdu, svodi se na eklektičnu nekolicinu.
Već 45 godina, otkako je Turska izvršila invaziju na Kipar reagujući na državni udar kojem je cilj bio ujedinjenje s Grčkom, ljudska su prava u sjeni onoga što i kiparski Grci i kiparski Turci nazivaju kiparskim problemom.
Sve se to, međutim, na oči raspršilo pred okružnim sudom u Famagusi, gdje je borba koju mlada Britanka vodi za pravdu taknula u živac – ako i kasno. Kad je petomjesečno suđenje ovoj tinejdžerki ušlo u završnu fazu, dugo nakon što je njenim navodnim napadačima (svoj dvanaestorici!) bilo dopušteno da se vrate kući u Izrael, za njenu stvar su se zauzele članice novostvorene Mreže protiv nasilja nad ženama (Network against Violence against Women / NAVAW).
Što nije bilo nimalo lako. I na Kipru i u Izraelu i u Velikoj Britaniji, društveni mediji su već bili puni postova uvredljivih po ovu mladu ženu. Lewis Power QC, advokat koji vodi tim za odbranu ove Britanke, u utorak je, stojeći ispred suda, rekao da njegova klijentica, suočena sa zlobnim trolovima i podlim komentarima, pokazuje „ogromnu srčanost, hrabrost i moralnu čvrstinu”.
„Reklo bi se da je taj otrov u društvo ubrizgalo upravo držanje naših institucija“, kaže Eliana Gogaki, prosvjetna radnica koja se ubraja u pristalice Mreže. „Slučaj zlostavljanja i nasilja vođen je tako da na kraju ispadne kriva sama žrtva. Ovo je slučaj etičkog pitanja okrenutog naglavačke.“
NAVAW je prvobitno izrastao iz gnjeva izazvanog saznanjem da ovim mediteranskim ostrvom godinama hara serijski ubica koji ciljano ubija migrantice.
Ogorčeni kiparski Grci, predvođeni akademskim radnicama, pravnicama, novinarkama i političarkama, pozvali su na odgovornost detektive koji su odbacivali izvještaje o nestalim strankinjama. Ubica [inače kapetan kiparske vojske], konačno uhvaćen prošle godine, priznao je da je ubio sedam žena i djevojaka, te da je gotovo sa svakom imao seksualne odnose – prije nego što ih je ubio i njihova tijela pobacao u jezera na Ostrvu.
Ogorčenje zbog ovih ubistava i iskazane nesposobnosti vlasti potaklo je i gnjev zbog načina na koji je britansku tinejdžerku tretirao sudac koga se smatra istovremeno agresivnim i osvetoljubivim.
Tvrdi se da je više puta odlaganim sudskim postupkom dominirala predispozicija suda za „rodne stereotipe, klasične mitove o silovanju i blaćenje žrtava“.
Kiparske aktivistkinje kažu da su ih na akciju najviše potakle Izraelke zgrožene načinom na koji je dotična Britanka bila predstavljena čak i kod svoje kuće.
„Izraelke su bile odvažnije od nas“, kaže Gregoriou. „One su bile u stanju da toj mladoj ženi kažu „mi ti vjerujemo“ dok smo mi ovdje govorile samo o tome da joj je uskraćeno pošteno suđenje. Te Izraelke su svojom mudrošću i dinamičnošću dokazale istinsku važnost ovakvih transnacionalnih veza.“
Iz Jeruzalema su uoči izricanja presude doletjele brojne aktivistkinje koje su pred zgradom kiparskog suda držale plakate s natpisima „Mi ti vjerujemo“ […].
Dr Ruhama Weiss, akademska radnica koja je na društvenim medijima prva pokrenula pitanje mlade Britanke, kaže da je i sama bila iznenađena brojem Izraelki koje, poput nje, smatraju svojom moralnom dužnošću da se solidarišu s ovom tinejdžerkom, a ne s izraelskim mladićima koje bi – kao – trebale smatrati svojima.
„Stalno nam se govori da je to prljavi veš koji ne treba iznositi u javnost“, kaže ona. „Ali ovo je prevršilo svaku mjeru i jednostavno nam je prekipilo. Naravno, sad nas zovu izdajnicama – baš kao i ove žene ovdje.“
IZVOR: Guardian
Objavljeno: 07/01/2020.