NJEMAČKA: Ko zapravo utire put krajnjoj desnici

Piše: 

Nathaniel Flakin
Zanimljiva kritika glasnih poziva njemačkih vlasti na ujedinjenje protiv desnice. Kao i obično, za političare i njihove politike važi isto što i za poslovičnu kozu i njen rog – ma šta političari pričali, odaju ih politike. A politika njemačkih institucija se kreće opasno udesno u pogledu migracija (i ne samo migracija). Taj pristup nije problematičan samo s aspekta demokratije – na koncu, iz ugla vrlo cinične računice, Njemačkoj očajnički treba radnika. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

 

Posljednje sedmice su deseci hiljada ljudi diljem Njemačke protestovali protiv AfD-a, partije krajnje desnice. Internetska stranica Correctiv izvijestila je o tajnom sastanku koji su vodeći političari AfD-a u novembru prošle godine održali s autentičnim nacistima, a na temu „remigracije“. Ovaj neologizam se odnosi na deportaciju miliona ljudi – uključujući i one s njemačkim pasošima.

Demonstracijama #NoAfD u Potsdamu prisustvovali su kancelar Olaf Scholz (SPD) i ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock (Zeleni). Moto je bio: Čuvajmo svoju državu. Da se vlada borila protiv rasizma, bio bi to sjajan dan za Njemačku. Ali se isti kancelar prije samo tri mjeseca pojavio na naslovnici Der Spiegela govoreći: „Moramo ljude deportovati brže i češće.“

AfD konstantno grmi: treba deportovati masu ljudi, a ništa se ne radi. No SPD, kao i Zeleni su na istoj talasnoj dužini kad kažu da moramo „konačno“ ukloniti ljude iz Njemačke.

Birokratski izraz Abschiebung krije košmarnu stvarnost.

Ljudi žive u Njemačkoj – u kojoj su možda i rođeni i nikad nisu živjeli nigdje drugdje – i onda im bez ikakvog upozorenja teško naoružani ljudi upadnu u kuću ili na posao i odvuku ih odande. Iz sekunde u sekundu, ljudi bivaju iščupani iz svojih života i poslani na udaljena mjesta, a sve zato što im nedostaje komad papira.

Nevjerovatno da bi bilo koja država koja sebe smatra demokratskom mogla učiniti tako šta. A ipak SPD, Zeleni i CDU/CSU kažu da nam toga treba mnogo više.

Ovo je ključno za razumijevanje toga što AfD u anketama ima preko 20 posto glasova. Ostale stranke očito vjeruju da, budu li one same deportovale dovoljno imigranata, birači neće osjećati da im treba AfD.

Ili, drugačije rečeno: da bismo zaustavili krajnju desnicu, moramo provesti njihovu politiku. Ali se, naravno, događa upravo suprotno. Ako se sve stranke slažu s AfD-om u tome da su migracije najveći problem Njemačke, zašto se ljudi ne bi obratili upravo onoj stranci koja najglasnije vrišti o deportacijama?

 

Izmišljena kriza

„Migrantska kriza” je u potpunosti izmišljena. Njemačka trenutno troši 100 milijardi eura na dodatno oružje – povrh ionako astronomski visokog vojnog budžeta. Kad ministar finansija Christian Lindner (FDP) kaže da su subvencije poljoprivrednicima smanjene da bi se podržali tražitelji azila, to nije ništa drugo nego rasistička demagogija.

Čini se da je jačanje vojske jedini finansijski prioritet vlade.

Moglo bi se reći da se AfD od ostalih stranaka razlikuje po tome što želi deportovati i njemačke građane. A ipak je u novembru, u isto vrijeme kad je AfD razgovarao s nacistima u Potsdamu, Markus Söder (CSU) u raspravi o propalestinskim demonstracijama predložio da se njemački pasoši oduzmu svima koji se „ne obavezuju na naše vrijednosti i naš ustav”. Bavarski premijer tvrdi da se radi o „borbi protiv antisemitizma“ – ali je Söder formirao vladu s Hubertom Aiwangerom nakon što je otkriveno da je ovaj raznosio antisemitske letke. Rasprava o „uvezenom antisemitizmu” nije drugačija od rasizma u stilu AfD-a.

Moramo se boriti protiv jačanja fašizma. Ali to ne možemo učiniti provodeći program krajnje desnice. „Obrana naše države” ne pomaže kad je državni aparat pun desničara. Ne, demokratija se može odbraniti jedino borbom za jednaka prava za sve.

IZVOR: Left Voice

Objavljeno: 19/01/2024.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

22/01/2024