S engleskog prevela: M. Evtov

U New Yorku više nije neobično vidjeti ljude koji pecaju, bilo u rijekama ili u luci. Tu možete uloviti i jesti prugastog brancina, strijelku, iverak, haringu, skušu. Privučeni obiljem riba, u njujorškoj luci plivaju foke i delfini, uz ponekog morskog psa. Grbavi kitovi – odsutni iz ove luke najmanje sto godina – sad se viđaju tako često da je moguće organizovati ekspedicije za posmatranje kitova. U gradskoj luci i zaljevu Long Island žive najmanje četiri ugrožene vrste morskih kornjača. Nakon 30 godina stanke, ovdje se 2016. godine počela gnijezditi ugrožena primorska ptica šljunka. Nakon čitavog stoljeća, vraćaju se i divovske kamenice.

Oporavak ekosistema i nove prijetnje

U 19. vijeku, s brzim porastom njujorškog stanovništva, vode gradske luke – iz koje su se kamenice nekoć prodavale kao jeftina ulična hrana – napadnute su razornim količinama nepročišćenih fekalija. Ležišta kamenica su 1920ih zatvorena zbog opasnosti od tifusa. Neregulisana industrijalizacija u prvoj polovini 20. vijeka zagadila je vodu toksinima, učinivši je nenastanjivom.

Jedan od glavnih razloga što se u vode New Yorka vratio život bio je jaka legislativa – posebno zato što je dio zakona iz 1948. godine 1972. godine prerađen u sadašnji Zakon o čistoj vodi. To je bio ključni zahtjev pokreta za zaštitu okoliša u njegovim najranijim godinama; nakon donošenja tog zakona slani ekosistemi New Yorka postepeno se oporavljaju. Bez opasnih hemikalija i komunalnog otpada, život u moru se vraća. Izvještaj iz 2019. godine pokazuje da njujorška luka nije bila čišća u posljednjih 110 godina.

Zakon o čistoj vodi predviđa i blokiranje cjevovoda za fosilna goriva, dajući aktivistima i lokalnim zajednicama mogućnost da posljednjih godina osujete mnoge pokušaje izgradnje. Da aktivisti 2020. godine nisu natjerali vladu da na temelju Zakona o čistoj vodi blokira predloženi Williamsov naftovod, naftovod bi uništio ekosisteme koji su počeli oživljavati.

Sad je sav ovaj veličanstveni život opet ugrožen. Vrhovni sud je prošle sedmice saslušao usmene argumente u slučaju osporavanja same ideje zaštićenih vodenih i priobalnih ekosistema.

Slučaj koji bi luku New York mogao vratiti u ono stravično stanje uznemirujući je primjer svega što nije u redu s našim političkim sistemom.

Michael i Chantell Sackett su 2004. godine kupili pola hektara močvarnog zemljišta na obali ljupkog jezera Idaho. Agencija za zaštitu životne sredine pod Bushovom administracijom presudila je da Sackettovi za gradnju na parceli u zaštićenoj močvari trebaju dozvolu i da su – počevši izgradnju kuće bez dozvole – prekršili Zakon o čistoj vodi. Naređeno im je da zaustave radove i Agenciji plate kaznu. Iako su Sackettovi kuću u tom području vjerovatno željeli upravo zbog tamošnje prekrasne prirode, sad vode pravni proces kojim bi je svjesno mogli opustošiti.

Sackettove zastupa krajnje desničarska pravna fondacija Mountain States, čiji je prvi predsjednik bio James Watt, milenijalista [nosilac vjerovanja u radikalnu transformaciju svijeta nakon kataklizme, op.ur.] i borac protiv zaštite okoliša koji je pod Ronaldom Reaganom vodio Ministarstvo unutrašnjih poslova i žestoko se borio za deregulaciju industrije i otvaranje zaštićenih javnih površina za razvoj – osobito naftne bušotine i rudnike uglja.

Uz fondaciju Mountain States, Sackettove zastupa i fondacija Pacific Legal, libertarijanska organizacija osnovana godinu dana nakon donošenja Zakona o čistoj vodi, a koja se godinama bori za podržavanje ekstremističkog libertarijanskog pogleda na vlasnička prava, protivnog bilo kakvom pojmu javnog dobra.

Ove dvije grupe igraju na duge staze i postižu zapažene uspjehe – uz znatnu štetu po život na Zemlji. Ali presuda u korist Sackettovih bila bi među najsmrtonosnijim posljedicama njihovih dugotrajnih napada na državnu zaštitu okoliša.

Naravno, za stanje njujorške luke nije zaslužan samo Zakon. Tome su doprinijele razne građanske akcije i, kakva god bila odluka Suda, tako će biti i ubuduće. Grupa Riverkeeper (Čuvar rijeke) bori se direktnim akcijama i tužbama protiv korporacija koje zagađuju rijeku Hudson. Hiljade volontera čisti otpad iz rijeke i s plaža poluostrva Rockaways, dok drugi – uključujući i učenike javnih škola koji to rade u sklopu nastave o lučnom okolišu – grade vještačke korale da bi omogućili povratak kamenica u te vode.

Zakon o čistoj vodi izvrsno pokazuje koliko dobra politika može biti generativna i životvorna, baš kao i moć društvenih pokreta da donesu promjene čiji se značaj osjeti decenijama. Ako Vrhovni sud poništi sve te sjajne rezultate, onda Kongres, predsjednik, lokalne vlasti i svi mi – koristeći sve svoje moći kao građanstvo – moramo djelovati odmah u cilju spašavanja vodenog svijeta cijele ove zemlje.

Iako još uvijek ima vremena da se sud urazumi – a postoje ohrabrujući pokazatelji da je čak i Brett Kavanaugh skeptičan prema obrazloženju Sackettovih – trebamo biti spremni za odbranu svih voda naše zemlje. Šta god Sud odlučio, Zakon o čistoj vodi treba smatrati primjerom toga kako građani i vlade, misleći dalekosežno, mogu život učiniti boljim za buduće generacije sviju nas – školjkaša, ljudi i kitova. Sad je vrijeme za nadogradnju Zakona o čistoj vodi, a ne za njegovo sakaćenje.

IZVOR: NEW REPUBLIC

Objavljeno: 13/10/2022.
FOTO: Tdorante10 via Creative Commons