S engleskog prevela: M. Evtov

U Poljskoj su protesti zbog planova vlade za daljnje pooštravanje zakona o pobačaju počeli u oktobru – i nikad nisu prestali. Neki ih nazivaju „kartonskom revolucijom“ referirajući na ručno izrađene plakate koji postaju prepoznatljivo obilježje protesta. Ali prava novina ovog pokreta nisu sveprisutni plakati – nego mladost njegovih učesnica.

Većina ih je u ranim dvadesetim, čime se daju objasniti ne samo radikalizam slogana, nego i kreativnost i spontanost pokreta. Mlade Poljakinje su u Poznanju, Gdanjsku, Krakovu i Varšavi marširale uz zvuke tehno-muzike, što je izazvalo i prizor dosad rijetko viđan na poljskim demonstracijama: ples. Usto su organizovale i masovne vožnje biciklima i motociklima, pa čak i akcije na temu Noć vještica [...].

Kako kaže jedna od organizatorica: „Sad vlada potpuno drugačija vrsta energije. To je divno. Ovi mladi ljudi se ne boje izaći na ulice i boriti za svoja prava.“

Protesti su počeli kad je poljski ustavni sud u oktobru presudio da je pobačaj na bazi kongenitalnih poremećaja fetusa protivan ustavu. Poljska je već imala jedan od najrestriktivnijih zakona o pobačaju u Evropi, a presuda je značila da je pobačaj legalan samo u slučajevima silovanja, incesta ili opasnosti po život majke. Zbog protesta je vlada, predvođena konzervativnom strankom Pravo i pravda (Prawo i Sprawiedliwość / PiS), odgodila provedbu presude. PiS je od 2015. godine, kad na izborima osvaja većinu, u više navrata pokušavao dodatno ograničiti poljske zakone o pobačaju. Jedan takav pokušaj je 2016. godine bio katalizator štrajka žena širom zemlje, nadahnut štrajkom Islanđanki 1975. godine. Demonstracije pod vodstvom žena održavane su u cijeloj zemlji, stvarajući nove međugeneracijske saveze i politizirajući žene u malim gradovima.

Štrajk žena 2016. označio je novu eru poljskog feminističkog pokreta. S daljnjim valovima protesta, narednih godina su se mreže feminističkih aktivistkinja konsolidovale, iskristalizirale i razvile: sad mnoge nose prepoznatljiv znak crvene munje, prvi put korišten u tom štrajku.

„Revolucija je žena“

Mladi su omasovili pokret za slobodu izbora i učinci su vrlo opipljivi. Kako objašnjava jedna organizatorica: „Mladi su beskompromisni, njih ne zanima uklapanje. Odrasli su s osjećajem slobode, a sad bi neko da im to oduzme”.

Taj beskompromisni stav očituje se i u radikalnom jeziku. Popularna skandiranja uključuju: „Ovo je rat“ i „Revolucija je žena“ kao i još direktnije „Odjebite!“ i „Jebo PiS”. Potonje se često piše u cenzurisanom obliku: osam zvjezdica (asteriska) za poljsko Jebać PiS, što je jedan drugi antivladin prosvjedni pokret usvojio kao svoje ime i amblem [Ruch Ośmiu Gwiazd]. To skandiranje se koristi i u refrenu popularne protestne pjesme – na melodiju hita „Call On Me“ Erica Prydza – koja na YouTubeu ima nekoliko miliona pregleda.

Ovaj eksplicitni izraz stvorio je pometnju među klasom političara i komentatora, kako konzervativnih tako i liberalnih. Prihvatila ga je samo nekolicina ljevičarskih parlamentarnih zastupnika koji se ponekad na TV-u pojave uz plakate s natpisom ***** ***.

Jezik protesta je živopisan na više no jedan način. Dr. Magdalena Muszel, sociologinja i antropologinja, izjavljuje za lokalne novine Dziennik Bałtycki: „Tako mladi odgovaraju na stvarnost; protest izražavaju jezikom memova, pjesama, školskih lektira, video igara, filmova, TV serija. Mem (meme) mladima nije samo izvor informacija i komentar stvarnosti; mnogi mladi ljudi nisu samo primatelji već i tvorci memova i računaju na popularnost tih svojih memova. Otud potpuna sloboda slogana.“

Slogani su uglavnom politički, ali ne bježe od humora, recimo: „E da hoćete nagazit na LEGO“, „Sluškinjina priča nisu instrukcije !“ i „Dotle je došlo da su i introverti izašli na proteste“.

Sve dublji generacijski jaz

Poljski predsjednički izbori održani u junu, kad je trenutni predsjednik PiS-a Andrzej Duda jedva pobijedio, ukazuju na dubinu generacijskog jaza u ovoj zemlji. Duda je većinu osvojio samo među Poljacima starijim od 50 godina. Rafał Trzaskowski, njegov liberalni rival, osvojio je gotovo dvije trećine glasova populacije u dobi između 18 i 29 godina.

Ovu frustraciju izražava riječ dziaders [od dziadek – djed] koja se koristi kao pejorativ za označavanje starije generacije – […] što [u poljskom] odražava podsmijeh tzv. Generacije Z prema baby boomerima [rođeni između 1946. i 1964]. Ovaj termin sažima odbacivanje ne samo stavova s kojim prethodna generacija pristupa politici, nego i njihovog moralnog autoriteta i svih patrijarhalnih vrijednosti. To uključuje i otpor prema poljskoj katoličkoj crkvi, koja je zbog lobiranja protiv pobačaja još od samog početka na meti protesta. Koliku god podršku Katolička crkva i dalje uživa u Poljskoj, religioznost u toj zemlji opada brže nego bilo gdje drugo, posebno među mladima – kako pokazuje analiza koju je istraživački centar Pew obavio 2019. godine.

Dziaders je ujedno i književna referenca na Dziady, remek-djelo poljskog romantičara Adama Mickiewicza. Nakon što je 1968. godine vlada Poljske Narodne Republike (PNR) zabranila izvođenje ove poetske drame, Dziady postaje simbol otpora PNR-u. Demonstranti su oktobra ove godine […] izveli tu dramu pred kućom Jarosława Kaczyńskog, suosnivača PiS-a i trenutnog zamjenika premijera.

„Mladi se plaše da je ovo samo početak uskraćivanja sloboda, prava i prostora, plaše se da je ovo diktatura koja će im nametnuti praktično sve“, kaže organizator protesta u Sochaczewu, nedaleko od Varšave.

Istorija se ponavlja

Razlikovno obilježje trenutnih protesta nije samo u starosti učesnika nego i u samom obimu protesta. U zemlji je samo tokom prve sedmice zabilježeno 410 demonstracija uz učešće preko 430.000 ljudi, i to prema procjeni policije – što će reći krajnje konzervativnoj.

Proteste su podržale najrazličitije demografske kategorije. Politologinja Anna Grzymała-Busse ističe da je u protestima (u kojima su uglavnom učestvovale mlade žene) zapravo bio angažovan „vrlo raznovrstan presjek poljskog društva, uključujući glasne fudbalske navijače, mjesne sindikaliste, vozače tramvaja i autobusa, te stotine taksista koji su blokirali ulice Varšave da bi demonstrantima obezbijedili prolaz”.

Ali jaz postoji čak i među fudbalskim navijačima, jer su neki od njih odgovorili na poziv za „odbranu crkvi“ koji je Kaczyński uputio svojim sljedbenicima na Facebooku. Tako su vatreni navijači (ultras) napadali žene na protestima u Vroclavu, Poznanju i Białystoku. U jednom slučaju je ta rulja čak pustila suzavac na demonstrante, i udarala ih batinama. Tokom sukoba na jednom od dosad najvećih protesta u Varšavi, policija je privela 37 izgrednika, koji su mahom identificirani kao fudbalski huligani. Krajnja desnica je, međutim, koristila složeniju taktiku: manje grupe koje su se stapale s demonstrantima koje bi iznenada napali iznutra, sijući paniku.

Komentatori su ove antivladine proteste povremeno poredili s onima u maju 1968. godine. Sličnosti su brojne: u oba slučaja se radi o generacijskim protestima koji odbacuju moralni autoritet starijih generacija i uključuju demonstrante koji krše kulturne tabue. Tokom ovih novijih u Poljskoj se otvorenije razgovara o vlastitim iskustvima pobačaja i na zidovima se ispisuju telefonski brojevi ilegalnih organizacija koje omogućuju pristup sigurnom pobačaju – jer mlade žene zahtijevaju potpunu kontrolu nad svojim tijelima i reproduktivnim pravima. Nasuprot izjavama nekih zvaničnika, nova generacija demonstranata na ulicama stiče svoj politički subjektivitet i izražava ga vlastitim glasom.

IZVOR: Open Democracy

Objavljeno: 11/12/2020.