Talijanski mediji, koji godinama ignorišu vrlo aktivnu kampanju protiv izgradnje infrastrukture za vozove velikih brzina, nedavno su izvještajem o minornom skupu podrške toj izgradnji potisnuli vijest o masovnim protestima u Rimu, protiv najnovijih mjera vlade protiv emigracije, te vijest o okupljanjima širom zemlje, u znak protesta protiv ograničavanja prava žena.
Primjer iz Italije govori da naše iskustvo s medijima nije iznimka. Prisjetimo se koliko su puta naši mediji svaku diskusiju o građanskom buntu ilustrovali slikama zapaljenog prizemlja Predsjedništva 2014. godine. Tako se u javnosti stvarao dojam da ovdje za svaki protest gore zgrade vlade i policajci bježe pod kišom kamenja, iako osim te 2014. godine nisu zabilježeni čak ni primjeri bacanja trulog paradajza na omražene zvaničnike.
Kad su javni mediji sistematski urušavani, uz nesebičnu međunarodnu pomoć i podršku, govorilo se da je to u interesu pluralizma, pa su te medijske kuće postale i ostale glasnogovornici stranačkih elita. Danas više nemamo javnih štampanih medija, a elektronski stoje loše i jedva preživljavaju. Imamo li pluralizam? Prije će biti da imamo okean komercijalnih medija koji odrađuju posloveza stranačke elite i finansijske moćnike, jer im finansiranje programa zavisi od donacija/dotacija iz javnih budžeta i reklamiranja.
Tako se i moglo dogoditi da se u Sarajevu, nadomak centrala najvećih medijskih kuća, održi jedan od najposjećenijih zborova građana u posljednje dvije decenije (iako zakazan u radno vrijeme), da s tog skupa građani upute opštinskim vlastima jasno i glasno NE gradnji u marindvorskom parku Hastahana, a da sutradan u komercijalnim medijima, bez i jedne riječi o tom skupu, osvanu članci koji predviđeni projekat vlasti reklamiraju kao 'odgovor na želje i potrebe stanovništva'.
Zanimljivo je da nas u svemu tome iz političkih krugova, domaćih i stranih, već 30 godina uvjeravaju da smo sretno isplovili iz mračnog jednoumlja u vode demokratije.
Piše: Riccardo Carraro
Odabrala i s talijanskog prevela: M. Evtov
Ono što se desilo u subotu 10. novembra bilo bi sumnjivo čak i da nikad niko nije čuo za pozadinu priče No TAV [pokret nastao početkom 1990-ih protiv izgradnje infrastrukture za vozove velikih brzina, kao simbola neadekvatnog upravljanja javnim dobrima, potrošnjom, teritorijom i politikom].
U Italiji se tog dana odigravaju dvije značajne manifestacije. U centru Rima masovne demonstracije povodom pitanja emigracije i nedavno odobrenog dekreta aktuelne vlade; ulicama glavnog grada hrle hiljade i hiljade ljudi koji su se prilično namučili da dođu budući da su nadomak grada postavljene barijere na kojima su bezrazložno pretraživane desetine autobusa.
Tog istog jutra u desetinama talijanskih gradova mreža NonUnadiMeno organizuje razne vidove protesta protiv nacrta zakona Pillon [izmjene porodičnog zakona].
Budući da se u oba slučaja radi o itekako gorućim pitanjima, morali su se za njih zainteresovati barem mediji navodno kritički nastrojeni prema aktuelnoj vladi.
Ali ne, rimska manifestacija završi kao lokalna vijest, a silne lokalne demonstracije protiv dekreta Pillon naprosto niko ni ne spomene!
Šta umjesto toga na naslovnicama objave (vodeći talijanski listovi) La Stampa, Il Corriere, Repubblica? Vijest o kakvom važnom međunarodnom ili državnom događaju? Ne, svi oni na naslovnicama donose vijest o manifestaciji Da TAV (Si TAV) u Torinu, toliko značajnu da multimedijalna izdavačka grupa GEDI (negdanji L’Espresso) organizuje i direktni streaming.
Da se razumijemo, istina je da se na trgu Castello sakupio znatan broj ljudi i besmisleno je raspravljati koliko ih je zaista bilo jer to nije ni osobito informativno. O jednom skupu, naime, ne govori samo broj učesnika nego i motivi i razlozi njihovog učešća. Uprkos tome, sumnju budi već sama činjenica da sve novine objavljuju jednu jedinu fotografiju s tog skupa; te ili im je svima bilo moguće snimiti samo tu jednu – iz strogo određenog ugla i preciznog reza, ili druge ne prikazuju „ogromnu manifestaciju” o kojoj su čitav dan brujale naše ujedinjene mreže i svi mediji, zamagljujući sve druge događaje tog dana? (...)
Na trgu Castello našla se prilično neprincipijelna koalicija raznih skraćenica i imena. Na oko sat vremena nema ko nije podržao Da TAV: od [ultradesničarske] Forza Nuova do PD-a [Demokratska partija], od izvjesnih sindikata do udruženja preduzetnika koji prolaze pod Forza Italia, te grupe gradskih ekonomskih moćnika.
Mnogi su se upitali: zašto baš sad? Zašto se nakon 25 godina snažnog pokreta No TAV, koji se ne protivi drugom kolosijeku Torino-Lion, tek sad osjetila potreba za javnom manifestacijom koja nadilazi sve ideološke ograde (ako ih je ikad i bilo)?
Zato što se samo prije nekoliko dana protiv ovih radova oglasila i sama opština Torino? Ili je ova manifestacija naprosto znak krajnje slabosti fronta koji se zalaže za TAV? Koji upravo zato što ne uživa stvarnu podršku javnosti i ima potrebu da je prikaže kroz medije? Ali zašto državni mediji imaju potrebu da pruže vidljivost jednom komičnom skupu skraćenica bez ikakvog smisla, očito nabrzinu i vještački sklepanom?
Pokret No TAV ispunjavao je isti taj trg Castello desetine puta tokom prethodnih 25 godina; orilo-gorilo, kiša ili zvizdan, zimi kao i ljeti, bez streaminga najgledanijeg internetskog sajta u Italiji, već naprotiv – uz stalne i konkretne pokušaje medija da delegitimiziraju i sakriju razloge i viziju ovog pokreta.
[NAPOMENA]
Pokret No TAV (...) sazvao je za 8. decembar protest u cijeloj državi.
Preneseno sa: www.dinamopress.it
Datum objavljivanja: 13.11.2018.