S engleskog prevela: M. Evtov
 

U nedjelju uveče (26.02.) stotine izraelskih doseljenika ušle su u palestinski grad Huwara – blizu Nablusa na Zapadnoj obali – i napali palestinske civile. Jednog su nasmrt ustrijelili, pa zapalili desetke zgrada i automobila. Ovo divljanje se desilo na jednom od najmilitarizovanijih područja na svijetu. Ipak, što se nas tiče, izraelska vojska, najjača na Bliskom istoku – u tim momentima kao da ne postoji.

Ovonedjeljno divljanje je stoga manifestacija palestinskog statusa quo, a ne izuzetna pojava ni trenutno remećenje reda i mira.
 

„Punopravni aparthejd”

Čak i prije nedavnog formiranja kabineta Benjamina Netanyahua, obaviješteni su posmatrači upozoravali da država dopušta nasilje doseljenika na Zapadnoj obali. Ali ovog puta su glavni palikuće u samoj vladi. Nasilje doseljenika sad praktično potiče vlada u kojoj vedre i oblače krajnje desničarski, ultranacionalistički doseljenici. Vlada namjerava intenzivirati rušenje palestinskih domova i proširiti aktivnost doseljenika. Usto vlada vodi osvetničku i oštru politiku protiv svih Palestinaca.

Nedavni primjer je zakon – u izraelskom parlamentu usvojen velikom većinom glasova – koji ministra unutrašnjih poslova ovlašćuje da političkim zatvorenicima osuđenim za teroristička djela oduzme izraelsko državljanstvo ili boravišni status ako primaju finansijsku pomoć od Palestinskih vlasti. Izraelskog ministra nacionalne sigurnosti – koji vodi ovu kampanju – izraelski sud je 2007. godine osudio za „poticanje na rasizam i podržavanje terorističke organizacije“.

Ali najzorniji primjer desio se ove [prošle, op.ur.] sedmice. Po sporazumu vladajuće koalicije, ministar finansija, i sam doseljenik, dobio je široke ovlasti nad civilnim pitanjima u naseljima na Zapadnoj obali. Ovo je značajno stoga što bi Zapadna obala trebala biti pod vojnom upravom. Novi aranžman normalizuje status doseljenika u odnosu na izraelske državne vlasti: oni će biti tretirani kao da su obični građani, iako je samo njihovo prisustvo na okupiranoj teritoriji ratni zločin.

Iako ova birokratska reorganizacija izraelske vlasti nad Zapadnom obalom ne predstavlja zakonodavnu aneksiju – što je izraelski parlament učinio u slučajevima istočnog Jerusalema i Golanske visoravni – uticaj na živote Palestinaca je isti. Doseljenici sa Zapadne obale koji sjede na Vrhovnom sudu, u parlamentu i vladi nastoje učvrstiti supremaciju Jevreja nad svim Palestincima. A ovaj sporazum vlade samo ubrzava proces kolonizacije Palestine. On će polako ali sigurno ukinuti zakonsku dimnu zavjesu privremene vojne okupacije koja je dosad prikrivala cionistički ekspanzionizam.
 

Dupli aršin međunarodne politike

Odavno je bilo očito, i prije ovog sporazuma, da se najduža vojna okupacija od Drugog svjetskog rata ne može smatrati privremenom. Izrael vlada svim Palestincima između rijeke i mora, ne daje im jednaka prava i milionima njih uskraćuje pravo glasa.

Javne osobe koje su Palestincima prijetile etničkim čišćenjem i obećavale im „drugu Nakbu” u Izraelu su dio mainstream diskursa.

Da li je nakon decenija okupacije i kolonijalne aneksije dovoljno pozivati na smirivanje tenzija? U istočnoj Evropi je Ukrajince u borbi protiv ruske okupacije i aneksije podržala brza i bezuslovna međunarodna mobilizacija. I Palestincima je potrebna podrška da bi se oduprli i ostvarili svoja prava. Umjesto da pozivamo na povratak na status quo, moramo iz temelja preispitati kako stoje stvari – da bismo svima osigurali slobodu i jednakost.

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 28/02/2023.

FOTO: Mujaddara via Creative Commons