Piše: Alexandra Ghit

Odabrala i s engleskog prevela: M. Evtov

Ni bh. političkim akterima nije promakla popularnost zahtjeva ograničenih na nešto što se čini lako popravljivom falinkom inače idealnog sistema. Tako se pred svake izbore kod nas nakoti političkih oportunista koji nastoje profitirati od proklamovane borbe protiv korupcije kao najvećeg zla. Isti oni koji su donedavno radi ušteda (nejasno kakvih) npr. htjeli zatvarati bolnice i škole, izbornog ljeta 2018. predstavljaju se kao borci protiv korupcije, koju ističu kao najveću boljku društva. Istovremeno se njihovim politikama održava sistem koji kao pravilo uspostavlja otimačinu plodova rada i opštedruštvenog ulaganja u zajedničko dobro.

Rumunski protesti demonstriraju da se zahtjevi za promjenama lako mogu iskoristiti za konzerviranje postojećeg poretka ako se korijeni problema ne razumiju, ili namjerno zamagljuju. Zahvaljujući sad već bezbrojnim projektima i strategijama borbe protiv korupcije koje štanca Evropska unija i pripadajuće civilno društvo, korupcija se u tom smislu pokazala najgušćom maglom.

Odlazak iz protesta

Desetog augusta na bukureštanskom trgu Victoriei okupilo se osamdeset hiljada ljudi u protestu zbog pokušaja vlade Partije socijaldemokrata (PSD) da osujeti ofanzivu koju je moćna Uprava za borbu protiv korupcije povela protiv lidera PSD-a. Među demonstrantima je bilo dosta Rumuna koji žive u inostranstvu i koji su došli upravo zbog ovih protesta. Hiljadu angažovanih policajaca i žandara bacali su na demonstrante suzavac, a konačno i upotrijebili silu, te ranili 450 osoba.

Međunarodni mediji objavili su izvještaje o ovom nasilju i o zgroženosti građana. Ti izvještaji često spominju izuzetno visoke stope emigracije, niske plate u zemlji i ljutnju zbog percipiranog ometanja modernizacije i prosperiteta, u vidu bolnica i autoputeva, koju vrši vladajuća stranka koju se smatra ostatkom komunističke elite. Ti su članci reprodukovali hegemonijski mrtvi ugao rumunjske političke kulture, pretpostavivši korelaciju između 'vladavine prava' i povećanja životnog standarda uprkos potpunom nedostatku dokaza za postojanje takve veze. U skladu s ovom pretpostavkom, niko se nije iznenadio što Rumuni koriste isključivo jezik antikorupcije da bi artikulisali zahtjeve za preraspodjelu.

Dominantnost korupcije kao ključno pitanje u postsocijalističkim zemljama poput Rumunije ostala je nepropitana čak i u publikacijama kritičnim prema liberalnim istinama. Na primjer, Jacobin Magazine (baziran u SAD) 23. augusta objavljuje iznenađujuće entuzijastičnu priču o protestima u Bukureštu, članak rumunskog novinara koji je prisustvovao demonstracijama 10. augusta.

I u tom članku, naslovljenom Voting with their feet (Odlazak iz protesta), ponavlja se tema emigracije, te se sugerira da je upravo korupcija otjerala ljude iz zemlje. Po mišljenju ovog autora, antivladin pokret poznat kao #rezist „oslanjao se na činjenicu da je većina ovih Rumuna iskusila bolji život u drugim zemljama, gdje ima manje korupcije i gdje smatraju da država bolje funkcioniše za građane”. Autor objašnjava da „s tim u vezi proevropski liberali igraju istaknutu ulogu u antikorupcijskom pokretu, promovirajući vrijednosti Evropske unije kao alternativu hroničnim bolestima Rumunije”. U članku, kao i na Trgu, PSD se naziva „crvena kuga”, što je slogan čijeg fašističkog porijekla većina učesnika protesta vjerovatno nije svjesna. Ali ovo porijeklo ipak upućuje na ideološke resurse koji oblikuju najnovije proteste, s manje ili veće distance.

Nastojeći, valjda, da protestima da vjerodostojnost progresivnosti, članak u Jacobinu direktno povezuje ekološke proteste 2013. godine, na koje su izašli zaista svi, od „lokalnih seljana do mladih diplomanata i antikapitalista, pa čak i pravoslavnih nacionalista koji se protive međunarodnim antikorupcijskim korporacijama”, antikorupcijske proteste koji su 2015. izbili nakon pogibije 64 osobe u požaru u jednom noćnom klubu, te najnoviji val demonstracija organizovanih striktno protiv PSD-a. U stvari, koliko se sjećam, ono nekoliko Rumuna koji se identifikuju s globalnom radikalnom ljevicom nisu bili nimalo entuzijastični oko ova zadnja dva protesta, utoliko što njihov fokus na „korupciju” izbjegava jasan poziv na efikasnu regulaciju. Prikladno, autor iz trijumfalističkog nabrajanja rastućih protesta izostavlja proteste protiv mjera štednje 2012. godine u Bukureštu, čiji su sudionici bili, prema ovom autoru, „stereotipni stariji primaoci socijalne pomoći” i mnogi zaposleni u javnom sektoru. Ove dvije kategorije i dalje čine osnovnu podršku vladajuće stranke – što izaziva klasistički gnjev mnogih pristalica #rezist. (Usput budi rečeno, žandari su napali i demonstrante 2012. godine, iako ne tako žestoko.)

Antikorupcija kao desničarski populizam

U suštini, #rezist je desničarski populistički pokret. Njegova antikorupcijska poruka zapravo je kaznena platforma zakona i reda. Moglo bi se tvrditi da je pokret i širi od toga, s obzirom na pridodate mu zahtjeve u koje spada traženje dostojanstva i političke pripadnosti za one koji rade u inostranstvu, te zahtjev za funkcionalne javne usluge. Ali ovi zahtjevi ugrađeni su u neoliberalni antikorupcijski diskurs takve koherentnosti i žestine kakve nisu viđene u velikim protestima prethodnih godina. U svakom slučaju, svi najveći protesti u Rumuniji u proteklih deset godina bili su ideološki šaroliki, ali ovaj najnoviji izgleda ideološki nepopravljiv.

Oni koji demonstriraju protiv vlade traže hitno zatvaranje „lopova”, ali ni ne spominju najproblematičnije politike PSD-a, recimo nove propise o socijalnoj pomoći (naizgled krojene po engleskim zakonima za sirotinju iz 19. stoljeća), koji će subvencionisati zapošljavanje sramotno jeftine sezonske radne snage u poljoprivredi, ili prijedlog ministra privrede da se ukine minimalna plata. Izgleda da u zemlji s hiperminimalističkom socijalnom državom, gdje se od socijalne pomoći ni slučajno ne može preživjeti, ljudi koji marširaju za zakon i red, a protiv korupcije, nemaju previše simpatija za one 'na socijali'. Odsustvo društvene solidarnosti, što je sad zaštitni znak politika u istočnoj Evropi, neosporno je najveći uspjeh 25-godišnje dogme slobodnog tržišta u regiji. Usprkos svemu tome, mnogi iz ovdašnje ljevice očito održavaju poziciju rezervisanih posmatrača. Na kraju krajeva, najpoželjniji rezultat ovih protesta bio bi ostavka vlade i nesmetano nastavljanje nadzora Uprave za borbu protiv korupcije – ozbiljnih operacija usmjerenih na zatvaranje 'grebatora', bogatih kao i siromašnih.

Ljevičarski skepticizam nije bio prepreka pro-vladinim medijima da u danima nakon 10. augusta upotrijebe fotografiju demonstranta u majici s natpisom 'antifašist' kako bi zaključili, u maniru Fox Newsa, da su nasilje žandara zapravo izazvali sumnjivi elementi. George Soroš i zavjere u vezi s njim takođe su dobile programski prostor na televizijskim kanalima naklonjenim vladi. Takvi sve češći retorički padovi u medijima ukazuju na to da rumunska vlada PSD-a, kao i mađarska vlada koalicije Fidesz, poseže za tradicionalnim žrtvenim jarcima. U Orbanu su, biće, pronašli prezren, ali interesantan uzor, a inspiraciju u objavama Foxa i Breitbarta. Na kraju krajeva, koncept uslovljene socijalne zaštite ('workfare'), koji rumunska vladajuća koalicija sad podržava, bio je jedna od najvećih inovacija u socijalnoj zaštiti režima Fidesz.

Ali najviše zabrinjava to što je tokom protesta 10. augusta policiji naloženo da na demonstrante baca suzavac i upotrijebi silu. Takvo nasilje je uglavnom nezapamćeno u istoriji protesta srednje klase u Rumuniji. (Naravno, sasvim bi drugačije priče ispričali radnici koji su štrajkali 1990-ih, seljani koji su protestovali protiv planova za hidrauličko frakturiranje u Pungestiju i mladež pretučena zbog projekcije anti-NATO dokumentaraca za vrijeme samita NATO-a u Bukureštu 2008. godine.) Ali nakon 2011. godine masovni protesti bili su uglavnom sigurna, uredna zbivanja, s policijom koja je demonstrante radije 'držala u torovima' nego napadala kad zagusti. Demonstranti na trgu Victoriei bili su zaprepašteni što su žandari napali. „Ljevičarski Facebook”, s druge strane, bio je ispunjen sa četiri slova: ACAB, q.e.d [All Cops Are Bastards; quod erat demonstrandum / što je trebalo dokazati].

Budućnost „Antikorupcije”

Sadašnja vlada je sve autoritarnija: povodi se za Orbanom, a očijuka s Erdoganom. Predsjednik Iohannis, inače lojalan opoziciji, osudio je nasilje. Uprkos sumnjama u umiješanost tajne službe, ostaje nejasno šta je uradio koji elemenat države nadzora – lojalnosti su podijeljene, neke obavještajne agencije odane su predsjedniku, a druge vladi. Demonstranti možda na kraju i pobijede i pokrenu ostavku sadašnje vlade, ali u programu opozicije ništa ne ukazuje na to da bi mogle biti opozvane promjene sistema socijalne zaštite (pomoći i osiguranja) koje je PSD uvela u korist poslodavaca. A ako se i desi da se te promjene ponište, s obzirom na strast predsjednika Iohannisa prema slobodnim tržištima i politikama koje osmišljavaju eksperti, to bi moglo biti s namjerom da se provođenje tih istih principa – olakša.

Neko se na društvenim medijima našalio da bi čovjek, sudeći po sadržaju i pro-i antivladinih mejnstrim medija nakon 10. avgusta, pomislio se u Rumuniji bore anarhisti protiv komunista. Avaj, nismo te sreće, ovdje nema tako obećavajućih opcija. Tranzitolozi bi 1990-ih rekli da je poenta tranzicija u Istočnoj Evropi učiniti „demokratiju jedinom opcijom”. Rumunija sad ima neoliberalizam i ništa više. Što je za previše ljudi, širom svijeta, očito dovoljno…

Preneseno sa: http://www.criticatac.ro/lefteast/not-as-good-as-they-look/

Datum objavljivanja: 28/08/2018.