S engleskog prevela: M. Evtov

U Andama, govornici jezika Quechua i Aymara riječju pachakuti označavaju preokret ili inverziju prostora i vremena. Pachakuti podrazumijeva poništavanje štete nanesene kolonijalizmom i okretanje svijeta naglavačke. Pachakuti je na primjer onaj trenutak kad je Evo Morales postao prvi starosjedilački predsjednik Bolivije. Reakcionarne snage trenutno pokušavaju opet obrnuti svijet i autohtone Bolivijce potisnuti na marginu društva, ali će im snage lokalnih društvenih pokreta otežati taj zadatak.

Kako se Bolivija mijenjala

Morales, vođa uzgajivača koke, 1998. godine osniva ljevičarsku starosjedilačku partiju MAS (Movimiento al Socialismo / Pokret ka socijalizmu), a 2005. godine osvaja predsjedničku funkciju u državi s većinskim starosjedilačkim stanovništvom. Bolivija se tako pridružila Ružičastom valu (Pink Tide), kako se inače naziva dolazak na vlast ljevičarskih vlada u dobrom dijelu Latinske Amerike na prelazu stoljeća.

Morales je više od decenije predvodio upečatljiv preobražaj bolivijske ekonomije, države i društva. Renacionalizacija naftne industrije i porast cijena sirovina omogućili su povećanu društvenu potrošnju. Dramatično su smanjeni i siromaštvo i ekstremno siromaštvo. Starosjedioci su tokom cijele istorije Bolivije igrali važne uloge, ali su često bili tretirani kao građani druge klase. Tokom Moralesovog predsjedništva, starosjedilačke vođe, organizacija i sistemi vjerovanja stiču politički uticaj i kulturni kapital, a Bolivija procesom ustavne reforme postaje višenacionalna država.

Isti oni procesi široke mobilizacije koji su osnažili Moralesa na kraju su doprinijeli i njegovom padu, jer su starosjedilačke zajednice, sindikati, feminističke organizacije i intelektualci počeli preispitivati njegovo vodstvo. Kako se Bolivija demokratizovala, a starosjedilačke skupine jačale, kritički glasovi su postajali sve glasniji, naročito zbog Moralesove želje da unedogled ostane na vlasti, ali i navodne korupcije u njegovom uskom krugu i reakcije njegove vlade na nedavne požare u Amazoniji, a posebno zbog ekstraktivističkog modela razvoja države. Felipe Quispe, vođa naroda Aymara, postaje jedan od najoštrijih kritičara vlade i opisuje MAS kao „neoliberalizam s indijanskim licem“.

Kad su prošlog mjeseca sporni izbori bacili Boliviju u haos, neki od ovih ljevičarskih kritičara pridružili su se ideološki eklektičnom protestnom pokretu protiv Moralesa i MAS-a. Ovi narodni protesti otvorili su mogućnost za desničarski pokušaj preuzimanja bolivijske države [...]. Morales je 10. novembra podnio ostavku i trenutno se nalazi u egzilu u Meksiku. Ali u Boliviji starosjedilačke i skupine poljoprivrednika i dalje nastavljaju s mobilizacijama uprkos alarmantnim slučajevima rasističkog nasilja i vojne i policijske brutalnosti [novih vlasti].

Kako se rasplamsala kriza

Aktuelna kriza počela je nakon izbora održanih 20. oktobra. Morales se na oktobarskim izborima kandidovao za četvrti uzastopni mandat, a nakon kontroverznog prijedloga da se ograničenje za tu funkciju ukine izmjenom Ustava. Ovaj prijedlog je na referendumu 2016. godine odbačen s minimalnom većinom, ali je potom Višenacionalni ustavni sud Bolivije presudio da međunarodni sporazum o ljudskim pravima jamči pravo kandidovanja za ponovni izbor, te tako raščistio put za ovogodišnju Moralesovu kandidaturu.

Da bi izbjegao drugi krug glasanja, Moralesu je trebalo najmanje 40% glasova s vodstvom od deset posto nad drugim kandidatima. Bolivijski izborni sud je 20. oktobra uveče bez ikakvog objašnjenja prestao javno ažurirati svoje neslužbeno brzo prebrojavanje, i to nakon 84% prebrojanih glasova, a u trenu kad je Morales po svemu sudeći vodio s manje od 10 % razlike ispred svog glavnog rivala Carlosa Mesa, centrističkog kandidata i bivšeg predsjednika. Sutradan su vlasti izvijestile da po konačnom (iako još uvijek neslužbenom) brzom prebrojavanju glasova, Morales vodi s razlikom od oko 10 posto. Po tvrdnjama Centra za ekonomska i politička istraživanja, ta razlika je lako objašnjiva geografskim obrascima: Morales je popularniji u ruralnim regijama, a izvještaji o tamošnjim rezultatima stižu sporije.

Te su se finese izgubljene u atmosferi sve veće domaće i međunarodne napetosti. Mesa objavljuje da se radi o prevari, Organizacija američkih država (OAS) izražava „duboku zabrinutost“, a Morales tvrdi da njegovi protivnici pokušavaju državni udar. Organizacije koje se protive MAS-u počinju opšti štrajk, demonstranti obiju strana izlaze na ulice, neki pribjegavaju nasilju. Demonstracije protiv MAS-a privlače veliki broj glasača urbane i srednje klase, umornih od Moralesa, frustriranih njegovom odlukom da se ponovo kandiduje i predisponiranih da vjeruju u prevaru. U međuvremenu službeni rezultati potvrđuju da je Morales definitivno pobijedio, a OAS prihvata Moralesov poziv za reviziju spornih rezultata.

Protesti i sporadično nasilje traju skoro tri sedmice, sve dok brzi niz događaja nije Moralesa prisilio na bijeg u Meksiko. Osmog novembra počinje pobuna policije u Cochabambi, Sucreu i Santa Cruzu. Sutradan general Williams Kaliman, šef oružanih snaga, objavljuje da se vojska neće „suprotstaviti narodu“ i neće intervenisati da zaustavi nasilje. Potom OAS 10. novembra objavljuje nabrzinu sklepan izvještaj identificirajući „ranjivosti i nepravilnosti“ u izbornim procedurama i navodnu „manipulaciju“, ali ne pružajući nikakve dokaze o prevari. Morales, slijedeći preporuku OAS-a, poziva na nove izbore s novim izbornim vlastima. Ali mu tog istog dana general Kaliman upućuje kodiranu prijetnju, javno mu „sugerirajući“ da podnese ostavku. Čelnici najvećeg saveza bolivijskog sindikata pozivaju Moralesa da „razmisli“ o tome hoće li njegova ostavka doprinijeti smirivanju situacije.

Morales istog tog dana podnosi ostavku, sakriva se, te konačno traži azil u Meksiku. I ostali čelnici MAS-a podnose ostavke, traže azil ili se odriču daljnjeg učešća u zvaničnoj politici. Bolivija na dva dana ostaje bez predsjednika, potpredsjednika, vođa oba doma zakonodavne skupštine i zakonodavnog kvoruma. A 12. novembra Jeanine Áñez, druga potpredsjednica Senata, samu sebe proglašava privremenom predsjednicom. Áñez ne uspijeva prikupiti kvorum potreban za rješenje pitanja predsjedničke sukcesije, ali joj preuzimanje predsjedničke funkcije odobrava isti onaj ustavni sud koji je otvorio put i Moralesovoj četvrtoj kandidaturi. Moguće da će senatorica MAS-a Mónica Eva Copa i lider MAS-a Sergio Choque, prošle sedmice izabrani za predsjednike svojih parlamentarnih domova, pokušati raspisati nove predsjedničke i zakonodavne izbore. Ostaje nejasno hoće li se bolivijski čelnici složiti oko rješenja ovog institucionalnog zastoja.

Dok američka Bijela kuća Moralesovu ostavku opisuje kao „značajan trenutak za demokratiju zapadne hemisfere“, Jeremy Corbyn, Bernie Sanders, Alexandria Ocasio-Cortez i Ilhan Omar izražavaju solidarnost s Moralesom. I akademske procjene podijeljene su po stranačkim linijama: dok Yascha Mounk u Atlanticu nesuvislo tvrdi da bi Moralesov pad trebao „uplašiti krajnje desničarske populiste poput mađarskog predsjednika [Viktora] Orbána i turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana”, politolog Andrés Malamud tvrdi da se u Boliviji desio državni udar. A kako drugačije i nazvati situaciju kad policija izaziva nerede, vojska potiče izabranog šefa države da podnese ostavku, a on se tome povinuje? Uprkos tome su brojni istaknuti bolivijski i latinoamerički ljevičari u početku izrazili nelagodu zbog tog izraza, valjda se nadajući da će se tako distancirati od Moralesa, MAS-a i njihove interpretacije nedavnih događaja, no ne podržavajući ni protivargument po kojem Moralesov odlazak znači povratak demokratije.

Nijedna od ovih pozicija u debati o terminologiji ne objašnjava stepen mobilizacije naroda u Boliviji. Kako objašnjava María Galindo, suosnivačica feminističkog kolektiva Mujeres Creando, to što Evo Morales tvrdi da je bio žrtva državnog udara „dijelom je istina, ali predstavlja samo polovinu postojećeg sukoba.“ Na drugu polovinu se obratilo daleko manje pažnje: procjenjujući ulogu bolivijskih generala i američkih operativaca, mnogi su međunarodni komentatori podcijenili djelovanje i autonomiju bolivijskih društvenih pokreta. Ideološki eklektični amalgam demonstranata i organizacija vršio je na Moralesa (između 20. oktobra i 10. novembra) ogroman pritisak odozdo da ili podnese ostavku ili odustane od kandidature. Otad narodni protesti brzo evaluiraju, pa se brojne grupe koje su bile protiv MAS-a sad suprotstavljaju Áñezovoj i fokusiraju na promociju mira. Ali se trenutno čini da krizu najbolje mogu iskoristiti upravo Moralesovi najkonzervativniji protivnici.

Otkud previranja u Boliviji i šire?

Dramatični kulturni i socioekonomski preokreti koji su se odigrali za Moralesovog mandata potakli su gorljivu ogorčenost među izvjesnim elitama i vjerskim fundamentalistima. Iako bolivijski ustav nalaže vjersku slobodu i razdvajanje crkve i države, Áñez je u predsjedničku palatu ušla noseći veliku Bibliju i slaveći „njen povratak u palatu“. Put u palatu joj je popločao Luis Fernando „El Macho“ Camacho, konzervativni multimilioner povezan s evangeličkim skupinama, koji nastupa kao neformalni vođa reakcionarnih sektora u nizijama, inače odlučnih da dokrajče MAS. Njihove političke ciljeve ispod površine animira rasizam. Onog dana kad je Morales podnio ostavku, jedan od Camachovih pristalica vikao je da se „nikad više neće vratiti“ pachamama – koncept naroda Aymara i Quechua koji se često prevodi kao Majka Zemlja.

Bolivijsko društvo je trenutno mnogo ravnopravnije nego prije dvije decenije, ali ga i dalje razdiru duboke etničke, socioekonomske i geografske nejednakosti. Nedavno je Colectivo Curva, koalicija mladeži naroda Aymara, postavila pitanje nad kojim su vjerovatno zapitani mnogi širom svijeta: „Kako možemo podržati ili se pridružiti bilo kojoj od ovih strana ako nijedna ne odražava ono što mi stvarno osjećamo i mislimo?“ Colectivo Curva nakon Moralesove ostavke izlazi na ulice ne da bi podržao MAS, nego da bi odbranio svoja starosjedilačka prava od onih koji su spaljivali starosjedilačku zastavu Wiphala, progonili starosjedioce i širili rasističku retoriku. Najveća bolivijska organizacija poljoprivrednika pozvala je na blokade cesta i proteste protiv Áñez i Camacha. Áñez je odgovorila uzmemirujućim dekretom koji vojnom osoblju obećava da neće biti procesuirano zbog radnji preduzetih u cilju „uspostavljanja reda“. Dok snage sigurnosti 15. novembra potiskuju iz Cochabambe demonstraciju uzgajivača listova koke, biva ubijeno devet osoba, čime se broj smrtnih slučajeva od 20. oktobra penje na najmanje dvadeset tri. Uzgajivači koke odgovaraju obećanjem da će ceste blokirati sve do daljnjeg ukoliko Áñez ne podnese ostavku u roku od 48 sati. Ako desničarske snage ustraju u pokušajima da svijet obrnu naglavačke, ustanoviće da nije lako demobilizirati bolivijski narod.

Dešavanja u Boliviji naglašavaju poremećenost i nefunkcionalnost međunarodnih odnosa u Amerikama nakon kraja eksplozije izvoza i uspona na vlast Donalda Trumpa i brazilskog predsjednika Jaira Bolsonara. S izuzetkom ponude meksičkog predsjednika za politički azil, latinoamerički čelnici se nisu istakli nekim javnim akcijama. Meksiku su se u izražavanju podrške Moralesu pridružili Nicolás Maduro (Venecuela), Miguel Díaz-Canel (Kuba), Daniel Ortega (Nikaragva) i Tabaré Vázquez (Urugvaj), kao i Alberto Fernández, novoizabrani argentinski predsjednik. Na drugom kraju političkog spektra, Bolsonarove javne izjave dosad nisu imale odjeka. Nakon Moralesove ostavke, Bolsonaro je na Twitteru pisao o potrebi čvrstih izbornih procedura u Brazilu, indirektno referirajući na „optužbe za prevaru” u Boliviji. (Potom je postavio fotografiju sebe i supruge, nasmiješenih, te uz emotikon namigivanja napisao: „Sjajan dan!“) Bolsonaro i Trump priznali su Añez za privremenu predsjednicu, ali izgleda nisu skloni na angažman u kampanji javne diplomatije.

Jesu li Moralesov pad organizovali brazilski i američki agenti? Sociolog Jeb Sprague izvještava da su general Kaliman i još najmanje pet bolivijskih dužnosnika prošli vojnu obuku u SAD-u, ali da bi se rasvijetlio stepen stranih intervencija, istoričari možda budu čekali i nekoliko decenija dok se s relevantnih dokumenata ne ukloni oznaka tajnosti. Zasad je jasno da su desničarski protivnici MAS-a bili ohrabreni percepcijama o međunarodnom poretku. Čini se da Bijeloj kući politiku prema Latinskoj Americi određuje senator Floride Marco Rubio, ali Bijela kuća ovoj regiji i dalje pristupa hirovito i nezainteresovano. Hegemonijski položaj Brazila u Južnoj Americi ograničava vanjsku politiku susjednih država i može objasniti zašto sadašnji predsjednici Argentine, Čilea, Perua i Paragvaja o Moralesovoj ostavci ne raspravljaju javno uprkos očitim sigurnosnim brigama oko dijeljenja granice s državom koja je nakratko ostala bez vlade. Ako se iza kulisa i odvijaju diplomatski pregovori i djeluje prikriveno, nedostatak javne diplomatije upućuje običnim građanima zabrinjavajuću poruku o budućnosti latinoameričke demokratije. Skoro je svaka država Južne Amerike suočena s vlastitom unutrašnjom krizom, a regija više nema učinkovite multilateralne forume gdje istomišljenici mogu koordinirati pitanja od zajedničkog interesa. Kad su saznali za Moralesovu ostavku, progresivni političari cijele Latinske Amerike bili su u Buenos Airesu, gdje su pokušavali napraviti takav forum, Grupo de Puebla. Meksički predsjednik Andrés Manuel López Obrador i argentinski predsjednik Alberto Fernández mogli bi eventalno razviti zajedničku strategiju za latinoameričku regionalnu integraciju koja bi djelovala kao protivteža Trumpu i Bolsonaru, ali nije jasno imaju li za to političkog kapitala, ili sklonosti.

Većina vođa koji su personificirali latinoamerički Ružičasti val danas su ili mrtvi, ili više nisu na pozicijama, ili su promijenili kurs. Ali društveni pokreti koji su im pomogli da dođu na vlast i dalje opstaju. Kako je obećao Morales najavljujući svoju ostavku: „Ovo nije kraj borbe.“

Dok je Áñez 12. novembra ulazila u predsjedničku palatu, bolivijske feministkinje okupile su se u jednoj kino-sali da pokušaju pronaći svoje rješenje krize. Silvia Rivera Cusicanqui, poznata javna intelektualka ajmaranskog porijekla, održala je dirljiv govor koji je snažno odjeknuo na društvenim mrežama. „Da bismo obnovili demokratiju u svakodnevnom životu, moramo ostati u rovovima [onih koji se bore] protiv rasizma“, rekla je ona, „i moramo nastaviti sakupljati snagu u različitim skupinama…“

Yolanda Mamani, aktivistkinja iz naroda Aymara, sažela je pet stoljeća bolivijske istorije jezgrovitom rečenicom: „Borba starosjedilaca nije započela s predsjednikom Evom i ovo ni slučajno nije kraj naše borbe.“

IZVOR: DISSENT

Objavljeno: 18/11/2019.