Piše:
Laburisti na izbore izlaze s programom koji u centar politike vraća pitanje dostojanstvenog i ispunjenog rada i života. Jedan od ključnih elemenata tog programa predstavlja model svima dostupnih, besplatnih osnovnih usluga.
Nama koji još uvijek živimo ekspanziju tržišta na sve javne usluge i dobra, te od svih naših političkih aktera – desnih i (sporadično) lijevih podjednako – moramo slušati da nema alternative privatizaciji i javno-privatnim partnerstvima u svim porama društvenog života, ovo možda zvuči kao utopija. O tome bi se dalo diskutovati, ali to ne mijenja činjenicu da je dominantni model komercijalizacije svega neohodnog za pristojan život čak i u bogatim zemljama za ogroman broj ljudi značio ličnu kataklizmu i sunovrat u siromaštvo. U svjetlu toga, alternativa zaslužuje pažnju i strateški pristup – tako su svojevremeno od utopije postali norma i osmočasovno radno vrijeme, penzije i zabrana izrabljivanja djece. (@RiD)
S engleskog preveo: M. Manojlović
Priređeno za objavljivanje: @RiD
Uspješno i bogato društvo koje funkcioniše za sve, a ne samo za nekolicinu privilegovanih, temelji se na univerzalno dostupnim robama i uslugama. Činilo se da ova ideja iz naraštaja u naraštaj postaje sve prihvaćenija u Velikoj Britaniji i širom svijeta. Opšta potreba i neumorna organizacija doveli su do uvođenja svima dostupnog obrazovanja, zdravstvene zaštite, te drugih univerzalnih usluga i infrastrukture u javnom vlasništvu.
No ova postignuća su posljednjih nekoliko decenija na meti neoliberalnog eksperimenta, koji prezire univerzalizam i javno vlasništvo. U neoliberalnom svijetu, tržište je sraslo sa svakim aspektom ljudskog života i sve je roba koja se može kupiti ili prodati. U sklopu ovog eksperimenta pojedine javne usluge su ili ukinute ili prodate privatnom sektoru. Druge su znatno poskupile i postale nedostupne bez provjera finansijske situacija korisnika po postroženim kriterijima. Rezultati su bili očekivano katastrofalni, da navedemo samo neke: porast socijalne i ekonomske nejednakosti, široko rasprostranjeno siromaštvo, infrastruktura u rasulu, uništavanje životne sredine.
Ljudi sve više pružaju otpor ovom propalom eksperimentu. U gradovima i državama širom svijeta, privatizovane robe i usluge vraćaju se u javni sektor, koji se proširuje i na nove oblasti (na primjer, brzi internet u SAD-u).
Svima dostupne besplatne javne usluge
Laburistička partija Velike Britanije u prvim je redovima ovog globalnog pokreta. U manifestu iz 2017, kao i u Izvještaju o alternativnim modelima vlasništva, ova partija se zalaže za demokratsko javno vlasništvo u raznim sektorima, uključujući poštu, banke, vodosnabdijevanje, te energetski i transportni sektor. Promovišu se i kooperative i drugi oblici uzajamnog vlasništva.
U [nedavno održanom] govoru, John McDonnell (ministar privrede i finansija laburističke vlade u sjeni) otišao je korak dalje i objavio podršku svoje partije konceptu „univerzalnih osnovnih usluga“ (Universal Basic Services). Poznat i kao dekomodifikacija, koncept besplatnog korištenja i univerzalne dostupnosti javnih usluga ima dugačku tradiciju u britanskoj politici; najpoznatiji primjer je Beveridžov izvještaj (The Beveridge Report) i stvaranje Nacionalne službe zdravstvene zaštite (NHS) pod poslijeratnom laburističkom vladom Nyea Bevana. (...)
Premda sam koncept nije nov, izraz univerzalne osnovne usluge postao je popularan nakon veoma značajnog izvještaja Instituta za globalni prosperitet (Institute for Global Prosperity) gdje se objašnjava da „svrha besplatnih, univerzalnih javnih usluga nije samo borba protiv siromaštva. One nam svima omogućuju da živimo ispunjene živote i ostvarimo svoje potencijale.“ Tvrdi se još da Univerzalne osnovne usluge mogu značajno doprinijeti radikalnim sistemskim promjenama koje su neophodne u suočavanju s prijetnjama kao što su klimatske promjene i automatizacija.
Budu li izabrani, Laburisti će smanjiti uticaj tržišta i dekomodifikovati usluge koje do sada nisu bile dostupne i zagarantovane svima. Najavljeno je da će pod socijalističkom vladom Laburista lična socijalna pomoć i lijekovi na recept postati dio Univerzalnih osnovnih usluga, što će milionima starijih osoba konačno omogućiti pristup zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti. (...) Temelj Univerzalnih osnovnih usluga je i zaštita nezaposlenih, što garatuje da niko, ako i sistemski potpuno zanemaren, ne ostane uskraćen za sve osnovne usluge koje pripadaju svim građanima. Osnovna poruka ove politike glasi: ne smijemo naplaćivati osnovne životne potrebe.
Demokratsko upravljanje
Istinski socijalistička politika ne može dozvoliti da bogati kupuju bolje usluge nego svi ostali – zbog čega se Laburisti zalažu i da se obrazovne privilegije besramno imućnih ukinu kroz nacionalizaciju i integraciju privatnih škola. Ljudi kao Boris Johnson i David Cameron neće više biti povlašteni od rođenja – ako bogati i moćni žele bolje obrazovanje za svoju djecu, moraće obezbijediti bolje finansiranje za javne škole. Univerzalizam će biti u stanju da stvori bolje uslove za većinu društva samo ukoliko okonča dvostaležni sistem u kojem imućni mogu jednostavno da na privatnom tržištu kupe bolju uslugu. U laburističkom društvu, oni će koristiti iste usluge kao i svi ostali – uživaće u njima ako su dobre, ali će i svaki nedostatak sredstava osjetiti na vlastitoj koži.
McDonnell se obavezao i na ukidanje profiterstva u javnim službama smanjenjem privatnog finansiranja i demokratizovanjem javnog vlasništva nad novim i već nacionalizovanim industrijama. Ovo je neophodan korak u suzbijanju tržišnog principa – ne možemo jednostavno zamijeniti vladavinu tržišta vladavinom tehnokrata bez odgovornosti. Umjesto toga, naše Univerzalne javne usluge biće pod demokratskom upravom javnosti kojoj služe i radnika koji ih obavljaju. Vizija na kojoj se zasnivaju Univerzalne osnovne usluge uključuje povećanje obima demokratski planirane ekonomije u javnom vlasništvu.
Laburistički prijedlog Univerzalnih osnovnih usluga osporava i ideju da bi univerzalni bezuslovni dohodak (UBD) mogao zamijeniti svima dostupne javne usluge. Ovo je jasan odmak od poznate regresivne koncepcije UBD ponikle u Silikonskoj dolini, koju u SAD-u propagira predsjednički kandidat Andrew Yang. Po ovoj koncepciji, UBD je zamjena za sistem socijalne zaštite i dodatak na plate koji radnicima, u vremenima stagnacije plata i ukidanja radnih mjesta zbog automatizacije, omogućuje pristup neophodnim uslugama kao što su prevoz, osiguranje i stanovanje. Ali, za razliku od Univerzalnih javnih usluga, ovaj pristup povećava uticaj tržišta na naše živote, generišući veću potrošnju privatnih usluga dok sužava granice javne sfere.
Zapravo nema dostatnih dokaza da će automatizacija neminovno dovesti do gotovo univerzalne nezaposlenosti. Realno je nezaposlenost u našem društvu pitanje političkih odluka. Ogromna količina prijeko potrebnih poslova ne obavlja se zbog političkih odluka, pogotovo u oblastima zdravstvene i socijalne zaštite, predškolskog vaspitanja, visokog i cjeloživotnog obrazovanja, javne ekološke stambene gradnje i sanacije postojećeg stambenog fonda. Laburisti mogu industrijsku strategiju graditi oko proširenja javnih usluga, kao i oko Green New Deala – otvarajući u Britaniji milione sindikalno uvezanih zelenih radnih mjesta.
Važno je napomenuti da laburistički prijedlog Univerzalnih javnih usluga ne isključuje sve vidove UBD-a – u smislu dodatka na plate on bi mogao služiti kao dividenda na građanski fond blagostanja, ili u obliku malenog dodatka na već postojeći komplet Univerzalnih javnih usluga, kao „univerzalni paušalni dohodak“. Ove alternative razmatraće drugi procesi političkog odlučivanja. No bez ukidanja robnonovčanog pristupa javnim uslugama, univerzalno povećavanje dohotka amortizovalo bi se povećanjem cijena prevoza, socijalne zaštite i stanovanja (premda dekomodifikaciju stanovanja Laburisti ne predlažu u prvom mandatu, obavezuju se da će stanarine podvrgnuti kontroli i značajno povećati izgradnju društvenih stanova).
Prema mogućnostima i potrebama
Protivnici Univerzalnih javnih usluga često tvrde da je neophodne usluge za najsiromašnije moguće obezbijediti i uz mnogo niže troškove od onih koje iziskuje istinski univerzalna javna usluga, a tvrde i to da se ne treba baviti pružanjem usluga onima koji ih sebi ionako mogu priuštiti. Ovaj argument za procjenjivanje dohotka ignoriše činjenicu da „usluge za bijedne“ često postanu bijedne usluge. (...)
Laburisti ističu da „princip besplatnih osnovnih usluga za sve nema inherentne granice, već samo one koje mu postavimo mi kao društvo, a naredna laburistička vlada će neviđeno proširiti našu ambiciju“. Program proširivanja univerzalnih osnovnih usluga, zajedno s radikalnom demokratizacijom vlasništva i kontrole nad ekonomijom, s vremenom vodi ka horizontu gdje je proizvodnja demokratski planirana, gdje svako doprinosi u skladu sa svojim mogućnostima, a svi dobijaju ono što im treba.
IZVOR: Jacobin
Datum objavljivanja: 23/9/2019.