Kubanski porodični zakon: Srodstvo po osnovu ljubavi a ne krvi

Piše: 

Beatriz Ramírez López
I naši su mediji iznenađujuće brzo javili da je Kuba na referendumu izglasala Porodični zakon kojim je ozakonjena zajednica između osoba istog spola i njihovo pravo na usvajanje djece. Ali je potpuno zanemareno kako se do toga došlo i šta sve mijenja novi zakon. Prije svega, o tom zakonu se pričalo širom zemlje – i ne samo pričalo. U tim se narodnim konsultacijama tekst Zakona mijenjao da bi se maksimalno podredio potrebama ljudi, a naročito skupina koje su kroz istoriju bile marginalizovane. A druga je bitna informacija da Zakon razara patrijarhalnu matricu porodičnih odnosa, ukorijenjenu u vjerskoj tradiciji kubanskog stanovništva - i to čini u vrijeme kad se širom svijeta ograničavaju prava žena i produbljuje društvena nejednakost. Kuba je glasala i odlučila da se porodica odsad mora smatrati zajednicom zasnovanom na emocionalnoj povezanosti i solidarnosti, a ne isključivo na krvnom srodstvu i običajima. @RiD
 

S engleskog prevela: M. Evtov

 

Novi Porodični zakon Kube izglasan je na referendumu održanom 25. septembra.

Za djecu i tinejdžere, bake i djedove, osobe s invaliditetom ili u ranjivom položaju, sve diskriminisane, jednako muškarce i žene, za grupe ljudi koji su se kroz istoriju činili nevidljivima – Zakon koji ih ne isključuje. Zakon prava i ljubavi.

Kuba je na referendumu 25. septembra glasala za ratifikaciju novog Porodičnog zakona, zasnovanog na pluralnosti, emocionalnoj bliskosti i socijalnoj pravdi.

Ustav ove zemlje iz 2019. godine već je uveo niz principa koji odgovaraju razvoju i promjenama koje su iskusile kubanske porodice. Porodična struktura, uspostavljena kao temeljno tijelo društva, od tog trenutka više nije koncipirana po tradicionalnom i patrijarhalnom modelu.

 

Narodni zakon

Kubanska Magna Carta ne samo da je uvela princip porodične raznolikosti, nego i uspostavila ideju jednakosti među svim ljudima, bez obzira na rasu, spol, seksualnu orijentaciju ili rodni identitet. Dakle, ova deklaracija [koja će sad biti stavljena na referendum] svima pravno priznaje ista prava i slobode.

U februaru i aprilu ove godine širom zemlje je intenzivno provođen proces Narodnih konsultacija, tj. široka javna rasprava o nacrtu Porodičnog zakona.

Prvobitni nacrt je kroz diskusiju uređivan i prilagođivan u skladu s percepcijama i potrebama kubanskog stanovništva. Prema Državnom izbornom vijeću, više od 61 posto učesnika reklo je da odobrava Zakon.

Ovaj novi zakon, koji će zamijeniti sadašnji Porodični zakon na snazi od 1975. godine, postavlja koncept porodice veoma različit od vjerskih i seksističkih standarda nametnutih u prošlosti. Zakon uspostavlja i paradigmu porodičnog okruženja bez nasilja, odgajanja djece s poštovanjem i emocionalnom bliskošću, te udara temelje zemlji kojoj su na prvom mjestu sva prava za sve ljude.
 

Zakon za sve porodice

Struktura prijedloga zakona stavljenog na referendum obuhvata 11 naslova, 474 člana, 5 prelaznih odredbi i 44 završne odredbe.

Aktivisti, feministkinje, osobe LGBTQIA+ i drugi kolektivi smatraju ovaj Zakon ostvarenjem sna koji su tokom višegodišnje borbe nosili u srcu. Sna kojem stremi politička volja da se stvori inkluzivno društvo, sa svim nijansama i raznolikošću ljudskih bića.

U državi koja je izgrađena na čvrstim temeljima katoličke i protestantske crkve i duboko ukorijenjenom patrijarhatu, dugo se raspravljalo o jednoj od najrevolucionarnijih tema ovog zakona – priznavanju zakonske zajednice između osoba istog spola i njihovog prava na usvajanje djece.

Tekst Porodičnog zakona definiše zaštitu najosjetljivijih segmenata društva, uključujući starije i osobe s invaliditetom, te osobe u ranjivom položaju. Zakon im priznaje prava i daje garancije za njihovo provođenje u praksi.

Novi Zakon utvrđuje i odbranu starijih osoba i njihovu ulogu kao važnih i aktivnih osoba u kući, priznajući njihov doprinos u brizi i zaštiti djece.

Shodno tome, bake i djedovi imaju pravo odgajati svoje unuke u slučaju da ih roditelji napuste, ili iz bilo kojeg drugog razloga.

Zakon utvrđuje i pravo na samoodređenje i jednake mogućnosti u porodičnom okruženju.

Ključna tačka rasprave bili su briga o djeci i zaštita djece. Prije svega, izraz „očinska vlast“ [„patria potestas“] zamijenjen je izrazom „sistem roditeljske odgovornosti“, a fokus se stavlja na odgoj djece koji nije ispoljavanje posjedništva i nasilja, nego proces baziran na poštovanju, razgovoru i ljubaznosti.

Štaviše, djeca i tinejdžeri se smatraju nositeljima prava, a njihove ideje i misli poštuju na način usklađen s njihovom progresivnom autonomijom.

Uvedeni su novi propisi o filijaciji. Postojeći propisi uključuju krvne i veze uspostavljene usvajanjem, a sada će se – uvođenjem roditeljstva zasnovanog na emocionalnoj bliskosti i priznavanjem potpomognutih reproduktivnih tehnologija – proširiti i na istospolne parove.

Kako se navodi u obrazloženju:

„Novi kubanski Porodični zakon je neophodnost. Kao država imamo dugogodišnji dug prema određenim grupama stanovništva i potrebni su nam propisi, strategije i pravni mehanizmi usklađeni s današnjicom.“

 

Izazovi za kubanske porodice

U ovoj eri dezinformacija, uvođenje novih zakonskih termina predstavljalo je izazov i zbog medijske manipulacije i izrazito seksističke kulture koja se opire višestrukim oblicima porodičnih struktura.

U tom smislu su vjerski fundamentalisti kreirali kampanje za podršku „izvornoj porodici“ i nekoliko drugih kampanja koje iz rodne perspektive izvrću značenje roditeljske odgovornosti i obrazovanja.

Jedna od strategija vjerskih vođa bila je širenje straha od navodne „homoseksualizacije” i seksualizacije kroz obrazovanje, te od razdvajanja roditelja i djece po nahođenju vlade.

Ultrakonzervativni sektori Kube trenutno su posvećeni visoko seksističkom obrazovanju, punom rodnih stereotipa, kao i nametanju određenog modela odgoja djece.

Ali se njihove diskusije ne svode na kontrolu i manipulaciju djecom. Oni dovode u pitanje i prava koja su Kubanke osigurale decenijama ranije, poput pristupa radu i abortusu. U tom smislu ponavljaju ideje o pokornim suprugama, čija bi društvena i božanska misija trebala biti isključivo usmjerena na brigu o porodici i na rađanje djece.

Osim s homofobijom, transfobijom i mizoginijom ovih sektora, progresivne zajednice Kube suočavaju se s brojnim predrasudama i stereotipima kolektivnog imaginarija. Radikalna desnica koristi glasače kao političko oružje, provodeći brojne manipulativne kampanje protiv prava na društvenim mrežama.

Činilo se da je patrijarhalne strukture zacementirane u društvu praktično nemoguće promijeniti. Ali, dok je podizanje svijesti o okončanju praksi koje smo decenijama prikazivali prirodnima dugotrajan proces, donijeti zakon koji priznaje rodno nasilje, dvostruke smjene koje obavljaju žene i primarnu ulogu skrbnika, a osuđuje sve oblike nasilja unutar porodice – istinski je revolucionaran korak.

A zato što kubanski Porodični zakon pokazuje koliko je neophodno imati pravednu podjelu kućnih poslova, budući da su ovaj teret kroz istoriju snosile isključivo žene. Ovaj zakon priznaje pravo Kubanki da rade na vlastitom razvoju bez preopterećenja kod kuće, te prvi put uvodi zaštitu njegovatelja i težnju za srećom.

U ovim okolnostima, borba za različitost i poštovanje ženskih seksualnih i reproduktivnih prava, za okončanje svih manifestacija diskriminacije i osudu svih vrsta nasilja u porodici, više je no ikad bitka koju moramo dobiti.

IZVOR: Cuba Solidarity Campaign

Objavljeno: 26/09/2022.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

03/10/2022