S engleskog prevela: M. Evtov
 

ATINA – Atiku je prošlog ponedjeljka zadesila nesreća biblijskih razmjera. Prvi znak sam vidio kasno ujutro na atinskom aerodromu, odakle sam ispraćao kćerku u Australiju. Snažan vonj gorućeg drveta natjerao me da pogledam u nebo, gdje se bjelkasto-žuto sunce žarilo okruženo dnevnom tamom koja podsjeća na solarnu eklipsu, što može izazvati samo gusti dim koji se uzdiže do neba.

Do rane večeri su stalno pristizale nove vijesti. Uništene su mnoge kuće naših prijatelja i nekih naših rođaka u istočnoj Atiki. Šumski požari su divljali, proširili se ka gusto naseljenoj obali i odsjekli od Atine naselje Mati i grad Rafinu, prisilivši stanovnike da bježe prema moru.

Za žrtve sam najprije čuo saznavši za stradanje aktivista iz našeg političkog pokreta, DiEM25. Požar u Matiju uništio je njihovu, kao i sve druge kuće u njihovoj ulici, ali oni su barem izvukli žive glave. Jedva. Njihove prve komšije nisu bile te sreće; narednog jutra su otkriveni njihovi leševi, bili su šćućureni svi skupa, scena od koje se slama srce: usred te grupe bila je trogodišnja djevojčica.

A zlokobne vijesti su i dalje pristizale. Nestali su naša prijateljica i njen muž; kuća im je bila sravnjena sa zemljom. Jednom našem rođaku izgorjela je kuća na morskoj litici i morao je sa 70 metara visine skočiti u more puno stijenja; srećom su ga spasili ribari. Ali 26 drugih ljudi koji su bježeći stigli na domak te obale nisu stigli do vode i podlegli su dimu i plamenu. Dok ovo pišem, zvanični broj poginulih dostigao je 81, a nestalima se broj ne zna. Nemam riječi.

Zašto se to dogodilo? Velike količine šume i žbunja sprženih sušnom zimom planule su u ogroman požar na dan kad su temperature dostigle 39° Celzijusa, a vjetrovi brzinu od 130 kilometara na sat. No, požar se tog, za nas crnog ponedjeljka pretvorio u smrtonosni pakao zato što se atmosfersko vrijeme urotilo s hroničnim neuspjesima grčke države i društva.

Neplanski razvoj

Grčki poslijeratni ekonomski model oslanjao se na anarhičnu, neplansku izgradnju nekretnina svugdje i svuda (uključujući gudure i borove šume). Zbog toga smo, kao i svaka zemlja u razvoju, ljeti podložni smrtonosnim šumskim požarima a zimi poplavama (samo prošle zime je 20 ljudi poginulo u kućama izgrađenim na koritu drevnog potoka).

Taj kolektivni neuspjeh je, naravno, pomognut i podržan vječnim odsustvom mjera pripravnosti grčke države: recimo njenim neuspjehom da polja i šume očisti od potpale nagomilane tokom zime i proljeća, ili da uspostavi i održava rute za evakuaciju stanovništva u vanrednim situacijama. A tu su i uobičajeni zločini oligarhije, recimo nezakonito ograđivanje obale oko vila uz more – u svrhu privatizacije plaže. Očevici s kojima sam razgovarao kažu da su mnogi poginuli ili teško ozlijeđeni boreći se s bodljikavom žicom koju su bogataši postavili između njih i mora.

Konačno, ali ne najmanje važno, tu je i kolektivna krivica čovječanstva. Ova katastrofa samo dokazuje kako brze klimatske promjene služe kao turbinski pogon za prirodne pojave koje kažnjavaju naše ljudske slabosti.

Kako se često dešava kad šumski požari haraju Grčkom, vlada je nagovijestila mogućnost da su požari podmetnuti. Iako ne mogu isključiti tu mogućnost, nisam baš uvjeren. Grčke vlade tradicionalno smatraju prikladnim da okrive profitere, palikuće, teroriste, pa čak i strane agente. Dok tako zapaljive tvrdnje dominiraju vijestima, zvaničnici izbjegavaju priznati svoju nespremnost i neuspjeh u usvajanju i provođenju odgovarajućih zakona i sigurnosnih propisa.

Smrtonosne uštede

Koju su ulogu u nedjelotvornosti reakcije odigrali stroga štednja i aktuelna Velika depresija u Grčkoj? Vatrogasne službe, agencije za zaštitu građana, hitna pomoć i bolnice pate od užasnog nedostatka osoblja. Iako požari ne bi bili zaustavljeni ni da smo imali triput veći broj radnika vatrogasnih brigada i vatrogasnih aviona, od zemlje koja već cijelu deceniju trpi rezove javne potrošnje, osipanje zajednica i pad morala teško da se može očekivati dobra pripremljenost za katastrofu pogoršanu klimatskim promjenama.

Novinari me pitaju pomaže li Evropska unija. Činjenica je da smo razorne požare imali i prije i nakon ulaska u EU i zamjene drahme za euro. EU nije imala nikakvu ulogu u pomaganju pri borbi s plamenom, taj zadatak nije u njenoj nadležnosti, i EU se ne može smatrati odgovornom za požare ni za to što grčko društvo već 70 godina zloupotrebljava svoje prirodno okruženje. Ali je neupitno da je Trojka – koju čine Evropska komisija, Evropska centralna banka i Međunarodni monetarni fond, glavni kreditori Grčke – posljednjih deset godina aktivno lišavala grčku državu resursa i sposobnosti neophodnih u takvim situacijama.

Zar onda ovo ne bi bio pogodan trenutak (pitaju oni isti novinari) da se Atina pobuni i zatraži prekid štednje i smanjenja potrošnje koje štete opstanku Grčke? Naravno! Svaki trenutak je dobar za suočavanje s Trojkom zbog luđačke košulje štednje i mizantropskih socijalnih politika koje su u Grčkoj stvorile trajnu humanitarnu krizu.

Za deset godina izgubili smo mnogo više ljudi zbog tragedije uzrokovane uspostavom EU nego zbog bilo koje poplave ili šumskog požara. Od 2011. godine više je od 20.000 ljudi izvršilo samoubistvo, a svaki deseti radno sposobni Grk emigrirao zbog ekonomske depresije koju je Grčkoj nametnula EU.

Očekujem da će se za našim žrtvama požara u Briselu liti krokodilske suze, kao i slično licemjerno držanje grčke vlade. Ali ne očekujem da će se u organizovanoj mizantropiji koja je ucvilila Grčku desiti preokret samo zato što je u jednom danu bilo gotovo 100 poginulih. Ništa se neće promijeniti sve dok se progresivne snage diljem Evrope ne organizuju, ne prihvate lokalnu odgovornost i ne udruže da izvrše pritisak na nivou EU. [Ništa se neće promijeniti] nego će i dalje jačati ponosno mizantropske političke snage poput grčke Zlatne zore, talijanske Lege, njemačke Kršćansko-socijalne unije i Alternative für Deutschland, austrijske vlade Sebastiana Kurza i poljsko-mađarske konzervativne sprege. U ovom kontekstu su šumski požari u Grčkoj tragični podsjetnik na kolektivnu odgovornost koju imamo kao Evropljani.

IZVOR: Project Syndicate

Objavljeno: 26/7/2018.

FOTO: Nick Paleologos/Anadolu Agency