Kriminalizacija protesta ne rješava klimatsku krizu

Piše: 

Sandra Laville
Kako se pogoršava klimatska kriza, tako se zaoštravaju i klimatski protesti. Liberalne demokratije, dosta spore u rješavanju okolišnih problema, na proteste reaguju žustro i  odlučno – jačanjem represije. Do te mjere da se čuvari okoliša izjednačavaju s teroristima. Ispada da naši prostori nisu jedinstveni po brzopoteznom ograničavanju i ukidanju ljudskih prava i sloboda kad vladajućoj klasi zagusti. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

 

Evropske države moraju prekinuti represiju i kriminalizaciju mirnih protesta i u skladu s Pariškim klimatskim sporazumom hitno preduzeti mjere za smanjenje emisija da bi se globalno zagrijavanje ograničilo na 1,5°C, kaže UN-ov specijalni izvjestilac za čuvare okoliša.

Nakon jednogodišnjeg istraživanja koja je uključilo prikupljanje dokaza iz Velike Britanije, Njemačke, Danske, Nizozemske, Španije i Portugala, Michel Forst kaže da represija kojoj su izloženi miroljubivi ekološki aktivisti predstavlja veliku prijetnju demokratiji i ljudskim pravima.

Sve države u kojima je Forst vršio istraživanje potpisnice su Aarhuške konvencije, gdje stoji da su mirni ekološki protesti legitimno korištenje prava javnosti na učešće u donošenju odluka i da učesnici tih protesta moraju biti zaštićeni.

Ali Forst kaže da se širom Evrope na mirne ekološke proteste ne odgovara njihovim omogućavanjem i zaštitom učesnika, nego – represijom.

„Vanredna ekološka situacija s kojom smo svi suočeni, a koju naučnici decenijama dokumentuju, ne može se riješiti kriminalizacijom onih koji dižu uzbunu i zahtijevaju akciju“, kaže on i nastavlja:
„Jedini legitiman odgovor na miroljubivi ekološki aktivizam i građansku neposlušnost jest to da vlasti, mediji i javnost shvate koliko je bitno da svi mi poslušamo ono što govore zaštitnici okoliša.”

 

Čuvari okoliša - teroristi?

Da bi ispunile Pariški sporazum, države bi do 2030. godine trebale hitno smanjiti emisije, djelujući na obnavljanju 30% svih degradiranih ekosistema i radeći na znatnom smanjenju smrtnih slučajeva i bolesti uzrokovanih zagađenjem zraka.

Forst kaže da će ukoliko evropske države ovo ne učine biti još više direktnih protestnih akcija: „Vlade i danas donose odluke koje su u direktnoj suprotnosti s jasnim i hitnim preporukama naučnika.“

Forst kaže da širom Evrope neki mediji i političari kriminaliziraju ekološki aktivizam i nazivaju ga „terorističkom prijetnjom“. Ističe da je ekološki aktivizam svrstan u aktuelni „ekstremizam“ i u Izvještaju o stanju i trendovima u području terorizma (eng. TE-SAT) u Evropskoj uniji za 2023. godinu:

„Zabrinjava to što se u ovom Izvještaju blokade puteva i zauzimanje zgrada banaka ili aerodroma klasificiraju kao ekstremizam i što se zabrinutost klimatskim promjenama izgleda smatra ekstremističkim stavom.“

Extinction Rebellion je u izvještaju španskog javnog tužilaštva iz 2022. godine svrstan pod „međunarodni terorizam“.

Zakone represivne prema mirnim demonstrantima uvele su mnoge države: Velika Britanija je, na primjer, 2022. godine uvela Zakon o policiji, kriminalu, kazni i sudovima, a 2023. godine Zakon o javnom redu, Italija tzv. zakon o „eko-vandalizmu“ a Njemačka zakon koji zabranjuje sve oblike mirnih protesta, uključujući sjedeće demonstracije, kaže Forst.

„Kategoriziranjem ekološkog aktivizma kao potencijalne terorističke prijetnje, ograničavanjem slobode izražavanja i kriminalizacijom određenih oblika protesta i demonstranata, ove izmjene zakona i politike doprinose sužavanju građanskog prostora i ozbiljno ugrožavaju vitalnost demokratskih društava.”

Forst je tokom svoje istrage primio više prijava o policijskom maltretiranju mirnih klimatskih demonstranata. U Portugalu je, nakon legalnog protesta o čijem su itineraru vlasti bile unaprijed obaviještene, policija mirne demonstrante uhapsila i pritvorila zbog „ometanja saobraćaja”. U Francuskoj su ljudi koji su se pokušali pridružiti odobrenim demonstracijama bili podvrgnuti detaljnim provjerama identiteta, pretresima vozila i policija im je oduzimala lične stvari.

Osim toga su širom Evrope – uključujući Veliku Britaniju i Poljsku – bili maltretirani i hapšeni čak i novinari koji izvještavaju o klimatskim protestima. U Švedskoj je jedan novinar uhapšen na klimatskom protestu bio podvrgnut potpunom pretresu u policijskoj stanici, šest sati zadržan u policijskom pritvoru i bila mu je oduzeta oprema, kaže Forst.

Forst je zabilježio bezbroj primjera policijske brutalnosti: guranje i povlačenje demonstranata i korištenje „zahvata“ za namjerno nanošenje snažnog bola. U Austriji, Finskoj, Francuskoj i Holandiji, na demonstrante, uključujući djecu, bacan je suzavac, a u Holandiji je policija protiv nenasilnih demonstranata koristila vodene topove.
Nekoliko zemalja protiv mirnih demonstranata usvaja mjere koje se koriste u borbi protiv organizovanog kriminala, recimo rane jutarnje racije jedinica za borbu protiv terorizma i infiltriranje tajne policije u protestne grupe.

Forst kaže da države imaju međunarodne obaveze u vezi sa slobodom izražavanja, mirnim okupljanjem i udruživanjem, te da se u odgovorima na ekološke proteste moraju pridržavati tih zakonskih obaveza. Dodaje i da se države moraju pozabaviti temeljnim uzrocima mobilizacije okolišnih aktivista i preduzeti mjere za rješavanje trostruke ekološke krize: zagađenja, gubitka bioraznolikosti i klimatskih promjena.

Forstov izvještaj objavljen je dok apelacioni sud Engleske i Velsa razmatra zahtjev državnog tužioca da se ukloni jedna od posljednjih preostalih pravnih odbrana za demonstrante sudionike u krivičnom djelu nanošenja materijalne štete. Sud bi odluku trebao donijeti sljedećih sedmica.

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 28/02/2024.

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

29/02/2024