S engleskog preveo: M. Manojlović

Krajem juna zabilježene su rekordno visoke temperature širom Sjedinjenih Američkih Država, s nezapamćenim toplotnim talasima na Pacifičkom sjeverozapadu, i crvenim meteoalarmima i upozorenjima u drugim dijelovima zemlje. Vrućina nije samo neugodna, nego i smrtonosna – do te mjere da se ceste i mostovi tope, budući da temperatura zraka doseže 48 stepeni Celzijusa i više.

Dok će 100 miliona radnika koji u ovoj zemlji poslove obavljaju na računarima i onlajn moći da ostanu u sigurnosti svojih kancelarija, postoje neophodni i neodložni poslovi koje treba obaviti na otvorenom, bez obzira na vremenske uslove. Taj ogranak radničke klase uveliko pogađaju klimatske promjene, ali na prvoj liniji fronta su građevinci, poštari, radnici u poljoprivredi i komunalnim službama, kao i drugi koji se ne mogu povući u klimatizovane prostorije. Ovo pokazuje da se borba protiv klimatskih promjena ne tiče samo ekologa: rastuće temperature na radnom mjestu ugrožavaju zdravlje i živote radnika. Među klimatskim aktivistima raste svijest da su budućnost klime i radnička prava neraskidivo povezani. Ako želimo ostvariti svijet vrijedan življenja, u kojem ćemo moći da radimo sigurno i sa dostojanstvom, moramo ova dva egzistencijalna pitanja da rješavamo zajedno.

Pitanje života i smrti

Između 1992. i 2017. godine više od 70.000 radnika u Sjedinjenim Državama doživjelo je toplotni udar na radnom mjestu. Najmanje 815 njih je umrlo. Vrlo je vjerovatno da su stvarne brojke mnogo veće nego što je prijavljeno američkoj Upravi za sigurnost i zdravlje na radu (OSHA). Mnogi radnici koji obavljaju poslove na otvorenom – naročito u poljoprivredi i u građevinskom sektoru – nisu dokumentovani, ili im je iz drugih razloga uskraćena bezbjednost i zaštita na radu, te zato i ne znaju kako da kontaktiraju OSHAu. A njihovi poslodavci, naravno, izbjegavaju da prijave pravi razlog smrti. Pošto temperature rastu iz godine u godinu, možemo pretpostaviti da će i broj ozljeda i smrti povezanih sa toplotnim udarom rasti.

Sindikat radnika u poljoprivredi UFW je 29. juna ove godine objavio da je sve ozljede i smrti od toplotnog udara "u potpunosti bilo moguće spriječiti", te su pozvali guvernere država Vošington i Oregon, Džeja Inslija (Jay Inslee) i Kejt Braun (Kate Brown), da hitno proglase vanredne mjere zaštite na radu. (Od početka toplotnog talasa, u ove dvije države umrlo je najmanje 63 ljudi.)

Čak i u najboljim vremenskim uslovima, poljoprivrednici obavljaju naporan fizički rad za niske dnevnice bez ikakvih doprinosa. Prema podacima saveznog Centra za kontrolu bolesti (CDC) iz 2008. godine, radnici u poljoprivredi su već tad umirali od toplotnog udara po 20 puta većoj stopi nego drugi civilni radnici. Sada su temperature na Pacifičkom sjeverozapadu prešle četrdeseti podjeljak, a u Oregonu je 26. juna poljoprivredni radnik umro od toplotnog udara. UFW toplotnu zaštitu na radu s pravom naziva "pitanjem života i smrti".

Premda su poljoprivredni radnici najizloženiji posljedicama klimatskih promjena, oni nisu jedini koji se organizovano bore za bezbjednost na radnom mjestu. Nakon što je 2011. godine član Sindikata telekomunikacijskih radnika Amerike (CWA) umro priključujući telefon na temperaturi od 38 stepeni, sindikat je počeo pregovore o uspostavljanju standarda toplotne zaštite na radu. Ogranak Međunarodnog sindikata molera i srodnih zanata (International Union of Painters and Allied Trades) koji predstavlja političke, neprofitne i kampanjske radnike na Pacifičkom sjeverozapadu u svom najnovijem kolektivnom ugovoru iz januara 2021. izborio se za mjere zaštite od toplote i dima za trgovačke putnike, zbog redovnih šumskih požara proteklih godina.

Čak su se i oni koji rade u zatvorenom počeli organizovati po ovom pitanju. Bibliotečki radnici u Njujorku su se izborili za klauzulu u svojem ugovoru od 2015. do 2020. pod naslovom "rad biblioteke u slučaju ekstremnih temperatura", koja propisuje indikator temperature i vlažnosti vazduha na svakom spratu, kao i nadoknadu za osoblje koje radi na temperaturi višoj od 30 stepeni i pri vlažnosti većoj od 44%.

Budući da zgrade stare, a federalna vlada ne ulaže u njihovu sanaciju, sve toplija ljeta dovešće do sve većeg pritiska na električnu mrežu, s mogućnošću prekida u snabdijevanju. Može se očekivati da će čak i oni koji rade na računarima i preko Interneta, trenutno u boljoj poziciji, biti prinuđeni raditi bez klimatizacije i u uslovima opasnim po zdravlje. Kompanija Amazon, u vlasništvu najbogatijeg čovjeka na svijetu, prisiljava radnike u skladištima u Vošingtonu da rade na temperaturama od preko 30 stepeni, zato što nije bila pripremljena za trenutni toplotni talas. Ovo nije prvi put da je Amazon svoje radnike izložio nehumanim radnim uslovima – više radnika je kolabiralo od toplotnog udara [a iskazali su se rizikovanjem života radnika i tokom pandemije, o čemu smo pisali i na RiDu, op. ur.].

Sistem napravljen da koči sindikalnu borbu

Demokrate u Kongresu i Senatu su izglasali zakonsku regulativu koja obavezuje OSHA-u da izradi i sprovodi standarde zaštite radnika na ekstremnim temperaturama. Tih standarda dosad nije bilo. Zakon o prevenciji bolesti i smrti od toplote nazvan je po Asunsijon Valdivija (Asunción Valdivia), 53-godišnjoj radnici koja je umrla 2004. godine nakon što je deset sati brala grožđe na 40°C. OSHA će morati uvesti mjere kao što su plaćene pauze u hladu, pristup vodi, ograničenje radnog vremena na visokoj temperaturi, te hitna pomoć za bolesti prouzrokovane vrućinom. Pored toga, poslodavci će biti obavezni obučiti radnike da prepoznaju i procijene rizike rada na ekstremnim temperaturama, kao i da reaguju na eventualne simptome.

Ovaj zakon jest važan, ali većinu radnika u ovoj zemlji i dalje sprječavaju da se bez rizika po posao zalažu za svoja prava na radnom mjestu. Zahvaljujući američkom nazadnom radničkom zakonodavstvu, sindikalna pokrivenost na nacionalnom nivou iznosi oko 11%, uprkos tome što jasna većina radnika podržava sindikate. Ako radnici žele da sami odlučuju o svojem zdravlju i bezbjednosti, od ključne je važnosti da se usvoji Akt o zaštiti prava na organizovanje (PRO), koji će radnicima omogućiti da osnivaju sindikate bez straha od odmazde poslodavaca. (Napomena: Autorica je, kao radnička aktivistica, učestvovala u kampanji za usvajanje Akta.) Sindikalno organizovana radna mjesta su bezbjednija od onih koje ne štite sindikati, jer je 30 posto vjerovatnije da će biti podvrgnuta inspekcijskom nadzoru zato što radnici znaju svoja prava i spremni su da se bore za njih. (Takođe, komiteti za zdravlje i sigurnost radnika su mnogo češće prisutni u firmama koje imaju sindikate.) I naravno, OSHA i postoji zbog sindikata, prvenstveno zahvaljujući voljenom i nezaboravljenom sindikalnom vođi Toniju Macokiju (Tony Mazzocchi).

Nema borbe za planetu bez radništva

Ekološki aktivisti, čije se djelovanje često doživljava kao suprotstavljeno radničkim interesima ili im se spočitava da su nezainteresovani za radničke probleme, polako shvataju da je bez snažnog radničkog pokreta borba protiv klimatskih promjena osuđena na neuspjeh. S Bajdenovim krajnje razočaravajućim infrastrukturnim zakonima, trebaće nam milioni ljudi koji će zahtijevati mnogo agresivniji pristup klimatskoj problematici.

Zato je komitet Demokratskih socijalista Amerike (Democratic Socialists of America) za Zeleni novi dogovor pružio bezrezervnu podršku usvajanju Akta o zaštiti prava na organizovanje. Sindikati ne samo da štite zdravlje i bezbjednost radnika na radnom mjestu, nego su u stanju i da obične ljude pretvore u političke aktiviste spremne da se bore za dostojanstven život na poslu i izvan njega. Radnici će u sve većoj mjeri trpiti posljedice klimatskih promjena na radnom i mjestu stanovanja. Moraće se boriti za zaštitu na radu kako sa poslodavcima, tako i s političarima i upravama kompanija koje proizvode fosilna goriva – istim onima koji su dopustili [a i učinili, op. ur.] da do ovako drastičnog porasta temperatura dođe.

IZVOR: Common Dreams

Objavljeno: 4/7/2021.