KLIMATSKA KRIZA: Otklanjanje nejednakosti – neophodni korak ka rješenju

Piše: 

Ruby Harbor
U Evropi su učestale pobune protiv mjera zaštite okoliša, posebno onih usmjerenih na smanjenje emisija ugljen-dioksida. Ljudi koji žive od svog rada, a pri tome žive sve teže, bune se glasno i jasno protiv nepravde u korijenu ovih mjera – koje jesu neophodne za spas prirode, pa i čovječanstva, ali ne moraju opteretiti sve jednako. Nismo jednaki u bogatstvu, nismo jednaki u mogućnosti promjene u načinu života, nismo jednaki u tome koliko svojim djelovanjem štetimo okolišu, zašto bismo nosili jednak teret? Naročito kad oni najbogatiji štete najviše i mogu daleko lakše mijenjati svoj način života, koji se pokazuje najškodljivijim po klimu. @RiD

 

S engleskog prevela: M. Evtov

 

Način života koji može doprinijeti prevazilaženju klimatske krize prihvatljiviji je društvima u kojima svi imaju finansijski i fizički kapacitet i vrijeme za promjene.

Časopis Nature Climate Change upravo je objavio izvještaj u kojem se tvrdi da je rješavanje nejednakosti od vitalnog značaja za pomicanje svijeta ka nultoj stopi emisija stakleničkih plinova – jer nejednakost ograničava usvajanje ponašanja [pri kupovini, korištenju i odlaganju proizvoda] kojim se smanjuju emisije ugljen-dioksida.

Ako želimo efikasno ublažiti klimatske promjene, promjene su neophodne u cijelom društvu. Iako bogati imaju vrlo velike karbonske otiske, oni ih mogu i daleko lakše smanjiti nego ljudi s nižim primanjima.

 

Duboko ukorijenjene nejednakosti

U Izvještaju se ukazuje na nedostatak svijesti u političkim strukturama o tome šta ljude sprečava da usvoje klimatski prihvatljivije ponašanje. Predlaže se da tvorsci javnih politika obezbijede jednake mogućnosti za to u svim dohodovnim razredima društva.

U Izvještaju se nejednakost definiše u smislu bogatstva i prihoda, političkog uticaja, slobodnog vremena i pristupa niskokarbonskim opcijama kao što su javni prevoz i subvencije za izolaciju stanova.

„Sve se više priznaje nejednakost u pogledu toga ko klimatske promjene uzrokuje a ko trpi njihove posljedice, ali se mnogo manje pažnje pridaje učinku nejednakosti u mijenjanju načina života radi smanjenja emisija ugljen-dioksida“, kaže dr Charlotte Kukowski, postdoktorandica na Katedri za psihologiju i zoologiju univerziteta Cambridge i prva autorica Izvještaja, te dodaje:

„Ljudi s nižim primanjima daleko su više ograničeni u onome što mogu učiniti radi smanjenja svog karbonskog otiska, u smislu troškova i vremena potrebnog za značajnije promjene.”

 

Nejednake mogućnosti

Istraživanjem je ustanovljeno da duboko ukorijenjene nejednakosti na mnogo načina ograničavaju sposobnost ljudi da se prebace na ponašanja kojim se proizvodi manje emisija stakleničkih plinova. Navode se primjeri poput cijene izolacije kuća u Velikoj Britaniji. Državne subvencije generalno su dostupne samo vlasnicima kuća; iznajmljivači nemaju kontrole nad kućama u kojima žive. Poziva se na odgovarajuće vladine sheme koje bi ljudima s nižim primanjima omogućile da smanje emisija ugljen-dioksida u svojim domovima.

Kao problematično područje označena je ishrana s velikim udjelom mesa. U najefikasnije promjene kojima pojedinac može smanjiti svoj karbonski otisak spada konzumiranje više hrane biljnog porijekla umjesto mesa i proizvoda životinjskog podrijetla, ali su alternative mesu trenutno manje pristupačne nego životinjski proizvodi.

Kupovina električnog automobila ili bicikla predstavlja znatan trošak, a ljudi koji nisu u stalnom radnom odnosu često ne mogu imati koristi od poreskih olakšica ni finansiranje dostupno kroz programe poslodavaca.

Druge opcije – kao korištenje javnog prevoza umjesto privatnog automobila – mnogima su postale neizvodljive zbog loših usluga i visokih troškova, naročito u ruralnim područjima.

 

Uključite sve

„Ako imate više novca, vjerovatno uzrokujete i više emisija ugljen-dioksida, ali imate i više mogućnosti da stvari koje radite promijenite i smanjite te emisije”, kaže dr Emma Garnett, postdoktorandica na univerzitetu Oxford i druga autorica izvještaja, te dodaje:

„Hitno su potrebne intervencije usmjerene na pojedince koji proizvode visoku stopu emisija, ali i da se promjene prošire na sve [socijalne kategorije, op.ur.] u oblastima u kojima postoje opcije s nižim emisijama ugljen-dioksida – recimo hrana i transport.”

Istraživačice kažu da se kampanje za podsticanje ljudi da usvoje svakodnevne navike kojima se proizvodi manje ugljen-dioksida uglavnom svode na pružanje informacija. Koliko god je ovo važno za razumijevanje problema, ne uklanja brojne prepreke.

Predlaže se niz političkih intervencija, kao urbanističko planiranje koje uključuje autobuske i biciklističke staze i rute pogodne za pješake, progresivne stope oporezivanja bogatstva i dohotka, te opcije obroka s niskim udjelom ugljen-dioksida koje subvencionira poslodavac.

IZVOR: Ecologist

Objavljeno: 08/01/2024.

 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

08/02/2024