KLIMATSKA KRIZA: Imperativ je stvoriti novi sistem

Piše: 

Svjetska narodna konferencija
Ovih dana je objavljeno da se planeta Zemlja sad već doslovno roštilja – prosječna globalna mjesečna temperatura je svakog mjeseca u zadnjoj godini dana bila za 1,64 stepena Celzija viša nego u predindustrijskom razdoblju. Kriza biva sve gora, a govori se o zelenoj tranziciji, sklapaju se sporazumi među vladama, reklamiraju tehnološke inovacije. Jedino o čemu se uporno ćuti jest da je korijen problema u sistemu društveno-ekonomskih odnosa. Donosimo odlomak iz teksta Narodnog dogovora, starog već gotovo 15 godina, usvojenog na Svjetskoj narodnoj konferenciji u Boliviji. Dijagnoza je dakle uveliko poznata, kao i alternativa koja ne bi bila tek kamuflaža za nove oblike kapitalizma. @RiD

S engleskog prevela: M. Evtov

Ako se globalno zagrijavanje poveća za više od dva stepena Celzijusa, a Kopenhagenski sporazum bi mogao dovesti do te situacije, postoji 50% vjerojatnosti da će štete nanesene našoj Majci Zemlji biti potpuno nepovratne. U opasnosti od nestanka našlo bi se između 20% i 30% vrsta. Bila bi ugrožena ogromna šumska prostranstva, brojne bi regije naše planete bile pogođene sušama i poplavama, pustinje bi se proširile i pogoršalo bi se topljenje polarnih ledenih kapa i glečera na Andima i Himalajama. Mnoge ostrvske države bi nestale, a Afrika bi pretrpjela porast temperature za više od tri stepena Celzijusa. U čitavom svijetu bi se smanjila proizvodnja hrane, što bi imalo katastrofalan učinak na preživljavanje stanovnika golemih regija Zemlje – dramatično bi se povećao broj gladnih koji već sad prelazi 1,02 milijarde. Korporacije i vlade takozvanih „razvijenih“ zemalja – u saučesništvu s jednim dijelom znanstvene zajednice – navele su nas da o klimatskim promjenama raspravljamo kao o problemu ograničenom na porast temperature, ne preispitujući njihov uzrok, a taj uzrok je – kapitalistički sistem.

Suočavamo se s terminalnom krizom patrijarhalnog civilizacijskog modela baziranog na podčinjavanju i uništavanju ljudskih bića i prirode, koji su nakon industrijske revolucije ubrzani. Kapitalistički sistem nametnuo nam je logiku konkurencije, napretka i neograničenog rasta. Ovaj režim proizvodnje i potrošnje traži neograničeni profit, odvaja ljudska bića od prirode i nameće logiku dominacije nad prirodom, pretvarajući u robu apsolutno sve: vodu, zemlju, ljudski genom, kulture predaka, bioraznolikost, pravdu, etiku, prava naroda, pa i sam život.

U kapitalizmu je Majka Zemlja pretvorena u izvor sirovina, a ljudska bića u potrošače i sredstva proizvodnje, u ljude čija se vrijednost mjeri isključivo po onome što imaju, a ne po onome što jesu.

Za svoje procese gomilanja i nametanja kontrole nad teritorijima i prirodnim resursima, za suzbijanje otpora naroda, kapitalizam treba snažnu vojnu industriju. To je imperijalistički sistem kolonizacije ove planete.

Čovječanstvo se suočava s velikom dilemom: nastaviti putem kapitalizma, razaranja i smrti, ili odabrati put sklada s prirodom i poštovanja života.

Imperativ je stvoriti novi sistem koji vraća sklad s prirodom i sklad među ljudima. A da bi postojala ravnoteža s prirodom, prvo mora postojati jednakost među ljudskim bićima. Narodima svijeta predlažemo oporavak, revalorizaciju i jačanje znanja, mudrosti i predaka starosjedilačkih naroda potvrđenih u misli i praksi učenja Živjeti dobro, koje Majku Zemlju prepoznaje kao živo biće s kojim imamo nedjeljiv, međuzavisan, komplementaran i duhovan odnos. Da bismo se suočili s klimatskim promjenama, moramo Majku Zemlju prepoznati kao izvor života i stvoriti novi sistem zasnovan na sljedećim principima:

  • sklad i ravnoteža među svima i sa svim što postoji

  • komplementarnost, solidarnost i jednakost

  • kolektivno blagostanje i zadovoljenje osnovnih potreba svih

  • ljudi u skladu s prirodom

  • poštovanje ljudskih bića po onome što jesu, a ne po onome što imaju

  • ukidanje svih oblika kolonijalizma, imperijalizma i intervencionizma

  • mir među narodima i s Majkom Zemljom

Model koji mi podržavamo nije model neograničenog i destruktivnog razvoja. Sve zemlje trebaju proizvoditi robu i usluge neophodne za zadovoljenje osnovnih potreba svog stanovništva, ali nipošto i dalje slijediti put razvoja koji je doveo do toga da najbogatije zemlje imaju ekološki otisak pet puta veći od onoga što naša planeta može podnijeti.


Trenutno je regenerativni kapacitet Zemlje već premašen za više od 30 posto. Ako se prekomjerna eksploatacija naše Majke Zemlje nastavi ovim tempom, do 2030. godine će nam trebati dvije planete. Priznati prava samo ljudima – u međuzavisnom sistemu u kojem su ljudska bića samo jedna komponenta – neminovno cijeli sistem izbacuje iz ravnoteže. Da bi se garantovala ljudska prava i uspostavio sklad s prirodom, neophodno je efektivno prepoznati i primijeniti prava Majke Zemlje.

(Odlomak iz teksta Narodnog dogovora usvojenog na Svjetskoj narodnoj konferenciji o klimatskim promjenama i pravima Majke Zemlje održanoj 2010. godine u Cochabambi, Bolivija)

 

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

08/07/2024