S engleskog prevela: M. Evtov

Ovo je stoljeće u kojem se spajaju humanitarne i ekološke katastrofe. Klimatska katastrofa već je protjerala milione iz njihovih domova i vjerovatno će protjerati stotine miliona drugih. Glad koja u ovom trenutku muči Madagaskar prva je koju UN proglašava vjerovatno uzrokovanom klimatskom krizom. Ali neće biti posljednja. Velikim gradovima opasno nedostaje vode jer su vodonosni slojevi iscrpljeni. Zagađenje zraka godišnje ubija 10 miliona ljudi. Sintetičke hemikalije u tlu, zraku i vodi imaju nesagledive posljedice i na ekologiju i na ljude.

Ali vrijedi i obrnuto. Ekološku katastrofu izazivaju humanitarne katastrofe ili, preciznije, okrutne i iracionalne reakcije vlada na humanitarne katastrofe. Nigdje to nije očiglednije nego u izgradnji zidova duž državnih granica.

Zidovi ubijaju život – sve redom

Poljska u ovom trenutku počinje graditi čelični zid visok 5,5 metara duž 180 km granice sa Bjelorusijom, a pomaže joj 140 britanskih vojnih inženjera. Sudjelovanje britanskih trupa pomoći će Velikoj Britaniji da osigura novi ugovor o isporuci oružja Poljskoj – ugovor težak oko tri milijarde funti.

Zid je opisan kao „sigurnosna“ mjera, ali ne brani Evropu od neke prijetnje nego od očajničkih potreba nekih od najugroženijih ljudi na Zemlji: naročito izbjeglica iz Sirije, Iraka i Avganistana koje bježe od progona, mučenja i masovnog ubijanja. Bjeloruska vlada ih surovo eksploatiše i koristi kao političko oružje. Sad su, usred duboke zime, zarobljeni na granici, smrzavaju se i gladuju, nemaju kud.

Kada je pao Berlinski zid, obećano nam je da je to znak početka nove ere slobode. A otad je podignuto mnogo više zidova nego što ih je palo. Evropa je od 1990. godine izgradila granične zidove šest puta duže od Berlinskog. Od kraja hladnog rata broj ograđenih granica na svijetu porastao je s 15 na 70: sad na granicama postoji 47.000 kilometara bedema.

Nije da ljudi zarobljeni na ovim granicama vide neku razliku između okrutnosti kapitalizma i okrutnosti komunizma. [Autori sa Zapada počesto poslijeratni/birokratizovani državni socijalizam istočnoevropskih zemalja pogrešno izjednačavaju s komunizmom, op.ur.]

Humanitarni učinci ovih zidova dobro su dokumentovani. Ali su i njihovi ekološki učinci jednako razorni. Ceste i poljoprivredno zemljište ostavljaju divlje životinje u izolaciji, ali neke vrste ništa ne odsijeca tako učinkovito kao granični zidovi. Upravo kad nam je važnost ekološke povezanosti postala jasnija no ikad, mi cijepamo i odvajamo staništa brzinom bez presedana.

Životinje kao taoci politika

Sad znamo da čak i u velikim rezervatima neke vrste divljih životinja mogu biti dovedene do izumiranja ako se ne mogu raštrkati i miješati s populacijama iz drugih krajeva. Genetska raznolikost im se smanjuje, što im ugrožava uspješno razmnožavanje i čini ih osjetljivijima na bolesti. Barijere ih sprečavaju da se kreću s promjenama uslova, a uslovi se sad mijenjaju vrlo brzo, zbog klimatske katastrofe. Zarobljena populacija je u mnogim slučajevima osuđena na propast.

Između ostalih sumornih učinaka, novi će zid između Poljske i Bjelorusije prepoloviti Bjalovješku šumu, najveću prašumu nizinske Evrope. Sredinom šume je već postavljena privremena barijera od kolutova bodljikave žilet-žice koja blokira kretanje nadaleko čuvenih bizona, vukova, veprova, risova, jelena, losova i drugih divljih životinja, te sprečava medvjede da se ponovo nasele, taman kad su se počeli vraćati u ovu šumu.

Uprkos silnim naporima naučnika poput dr. Katarzyne Nowak iz Geobotaničke stanice Białowieża, ove neizmjerne ekološke posljedice uveliko se ignorišu. Procjena uticaja poljskog zida na okoliš nije izvršena, što je u suprotnosti s Direktivom EU o staništima i raznim međunarodnim ugovorima.

Slične katastrofe se dešavaju širom svijeta. Granična ograda postavljena 2015. godine između Slovenije i Hrvatske mogla bi uzrokovati postepeno izumiranje risa na Dinarskim planinama. Duž ograde su pronađeni leševi jelena koji su mučno umirali, zapleteni u one okrutne bodlje.

Barijera između Indije i Pakistana izazvala je kolaps populacije kašmirskog markhora (rijetka i osobita vijoroga divlja koza). Najduže granične ograde na svijetu dijele Kinu, Mongoliju i Rusiju jedne od drugih. Te ograde su izolovale ostatke populacije divljih magaraca, mongolskih gazela i drugih ugroženih stepskih vrsta. Trumpov zid, koji dijeli SAD od Meksika, prijeti opstanku više rijetkih vrsta sisara, kao i opstanku pigmejske sove koja leti prenisko da bi prešla tu barijeru. U pustinjskoj ekologiji naglog rasta i opadanja, populacije preživljavaju ponovnim naseljavanjem područja s kojih ih je prethodno protjerala suša. Zid će u mnogim slučajevima to učiniti nemogućim.

Desničarska ekologija

Postoji vrsta desničarske ekologije, seže najmanje 100 godina unazad, koja imigraciju izjednačava sa zagađenjem. Madison Grant je bio jedan od osnivača američkog pokreta za zaštitu prirode, i pomogao u uspostavljanju mreže nacionalnih parkova. Godine 1916. je objavio i knjigu The Passing of the Great Race (Propast velike rase) koju je Adolf Hitler opisao kao „moja biblija”.

Grant je vjerovao da očuvanjem ekosistema Sjeverne Amerike štiti domen nordijske „gospodarske rase” koju u SAD-u „prestižu” „bezvrijedne rasne vrste”. Kao sekretar Zoološkog društva pomogao je da se oteti Kongoanac Ota Benga smjesti u kavez s majmunima izloženim u Zoološkom vrtu u Bronxu.

Voditelj Fox Newsa Tucker Carlson 2018. godine izjavljuje: „Ja zapravo mrzim otpad, i to je jedan od razloga što se protivim ilegalnoj imigraciji.“ Evropska krajnja desnica dugo je poricala ekološku krizu, da bi je iznenada počela koristiti kao argument za isključivanje imigranata. Tvrdi se da ljudi iz drugih krajeva svijeta ne dijele „našu“ ekološku etiku. Ovu klevetu je lako odbaciti: ankete odavno pokazuju da građani u siromašnijim zemljama daleko više brinu za životnu sredinu.

Ne samo da se ovi stavovi sukobljavaju sa svim onim što je najbolje u vezi sa zaštitom životne sredine – empatijom i obzirima prema svim ljudima i svim drugim živim stvorenjima – nego su i politike razdvajanja i zadržavanja koje oni promoviraju – ekološki pogubne. Granični zidovi uzrokuju mnogo smrti i patnje, a samo djelimično ispunjavaju svoju navedenu svrhu isključivanja ljudi, ali su zato savršeno djelotvorni u isključivanju mnogih drugih vrsta.

Nije da ikome kome je stalo do ljudi treba još argumenata protiv opakih politika koje nas razdvajaju jedne od drugih. Ali još argumenata ima, i vrlo su snažni. Zidovi na granicama ubrzavaju krizu izumiranja vrsta i čine ekosisteme neodrživim. Kao što čovječanstvo ne poznaje granice, tako ih ne poznaju ni divlje životinje. Briga o ovoj planeti ne kosi se s brigom o njenim ljudima. U stvari, jedno bez drugog ne ide.

IZVOR: Guardian

Objavljeno: 15/12/2021.