S engleskog prevela: M. Evtov

Giovanni Melcarne je agronom iz Gagliana del Capo u Apuliji, južnoj regiji Italije, gdje proizvodi ekstra djevičansko maslinovo ulje. Početkom 2016. godine naziva ga jedan drugi proizvođač maslinovog ulja – da mu pokaže nešto što obavezno mora vidjeti.

Odveo ga je do stoljetne masline koja raste uz sam rub tradicionalnog suhozida duž ulice. Crvenica iza suhozida bila je prekrivena starim drvećem maslina – ili mrtvim ili u poodmaklom stadiju propadanja. Ali Melcarne nije bio iznenađen tim neprirodno sivim krajolikom: isto tako je izgledalo najmanje dva miliona stabala maslina u Apuliji, uključujući i mnoga njegova.

Uzrok ove pošasti je Xylella fastidiosa, bakterija za koju istraživači vjeruju da je oko 2010. godine stigla iz Latinske Amerike na uvezenoj ukrasnoj biljci, vjerojatno iz Kostarike.

Sad se Xylella brzo širi ne samo po Apuliji, nego prelazi i u druge talijanske regije i u druge mediteranske zemlje. Širi se i uništava proizvodnju maslina i maslinovog ulja – simbole Mediterana.

Zelena grančica!

Elem, kad su njih dvojica stigli do onog stabla, maslinar Malkarneu pokaže jednu živu, zelenu granu na inače mrtvom deblu.

„Čovjek mi je rekao da je njegov otac nakalemio na to drvo sortu masline barese, koja je inače dobra za jelo”, kaže Melcarne.

Kalemljenje je u ovom području uobičajena praksa: ljudi uzmu grančicu jedne sorte i nakaleme je na deblo starijeg stabla druge sorte, gdje ova raste i rađa masline sorte svog matičnog stabla. Melcarne je odmah pomislio da je kalem otporan na Xylellu. Činilo se da kalem održava na životu čitavo drvo masline.

U to vrijeme napori za zaustavljanje pošasti Xylelle nisu daleko stigli: talijanskim medijima i politikom dominirale žestoke svađe, optužbe i teorije zavjere, zbog čega je koordinirani odgovor potpuno izostao. Ali je Melcarne ugledavši onu zelenu grančicu ipak osjetio nadu. Ovaj agronom je već s timom naučnika istraživao načine borbe protiv ove pošasti, a ta posjeta mu je pokazala da možda ipak ima lijeka protiv propasti maslina.

„Ako danas ne pokušamo spasiti barem dio ovih monumentalnih stabala maslina”, kaže Melcarne, „kakav identitet ostaje ovoj regiji?”

Teorije zavjere kao utjeha

Ali mnogi Apuljani nisu povjerovali da neka tamo bakterija može poubijati ova vječna stabla.

Hiljade su ih učestvovale u kampanji za zaustavljanje iskorjenjivanja zaraženih stabala. Poljoprivrednici su se za njih vezivali lancima, blokirali željezničku prugu i protestovali u gradskim centrima – uz punu podršku TV-ličnosti, pjevača i političara, među kojima je bio i Michele Emiliano, guverner Apulije.

Neki su vjerovali da je kriv Monsanto i da im je agrohemijska kompanija namjerila prodavati sjemenje imunih, genetski modificiranih maslina. Drugi su krivili nezajažljive preduzetnike i mafijaše koji planiraju gradnju upravo na mjestu maslinjaka. Bilo je i pristalica zavjere Chemtrails [po kojoj avioni ostavljaju za sobom tragove dok namjerno raspršuju štetne supstance]. Gnjev u dijelu javnosti predvođenom pokretom protiv nauke uzeo je toliko maha da u decembru 2015. godine javno tužilaštvo u apulijskom administrativnom centru Lecce pokreće istragu protiv naučnika koji proučavaju ovu pošast, a pod optužbom da su upravo oni donijeli Xylellu u Apuliju. (Sve optužbe su odbačene – nakon četiri godine istrage!)

„Ne očekujem zahvalnost zato što sam radio svoj posao, ali paradoksalno je da me mediji zbog toga razapinju”, kaže Donato Boscia, biljni patolog i glavni istraživač Xylelle u državnom Vijeću za istraživanja (Consiglio Nazionale delle Ricerche / CNR).

Xylelle ima u nekoliko zemalja diljem svijeta, uključujući SAD, gdje već više od stoljeća napada vinovu lozu. Ali prije dolaska u Apuliju nikad nije otkrivena na stablima maslina.

„Jedva smo čekali da se još neko tim pozabavi“, kaže agronom Pierfederico La Notte, još jedan istraživač Xylelle u CNR-u. Dok proučavaju uticaj Xylelle na stabla maslina, Boscia i La Notte susreću Melcarnea, koji je dotad ustanovio da u Salentu, donjem dijelu Apulije, u moru mrtvih maslina još uvijek ima živih stabala. Godina je 2016. i Melcarne dvojicu naučnika vodi u Gallipoli – da vide onaj zeleni i razgranati kalem koji je ranije pokazan njemu, a za koji će se ispostaviti da je leccino – jedna od jedine dvije sorte maslina za koje se zna da su otporne na Xylellu.

„Ta grančica je popalila mnogo lampica“, kaže La Notte. Činilo se da kalemljenje, tehnika stara koliko i poljoprivreda, obećava – baš kao i prije sto godina kad je spasilo evropsku vinovu lozu od filoksere, lisne uši koja je gotovo uništila evropsku vinarsku industriju. Činilo se da hiljadugodišnja stabla imaju šanse za preživljavanje ako se na njih nakalemi neka otporna sorta maslina.

Spas u kalemljenju

U aprilu 2016. godine, dok lokalni političari usporavaju naučna saznanja uskraćivanjem finansiranja za istraživanje, Melcarne svoju životnu ušteđevinu od 130.000 eura ulaže u kalemljenje stabala na 14 hektara svog maslinjaka. Njegova porodica se maslinarstvom bavi još od 1500ih i Melcarne ovaj ogromni finansijski rizik preuzima ne samo da bi spasio svoju kompaniju, nego i da bi održao stoljećima dugu porodičnu tradiciju. On i CNR-ovi istraživači namjeravali su ustanoviti mogu li se sorte masline otporne na Xylellu – leccino i favolosa – kalemiti na starija stabla, te da li ima još otpornih sorti. La Notte se obratio staklenicima, kolegama i proizvođačima iz svih krajeva svijeta, a međunarodna zajednica naučnika i uzgajivača odgovorila slanjem uzoraka svojih sorti maslina u Apuliju.

Sve je to bilo finansirano isključivo Melcarneovom životnom ušteđevinom – regionalna vlada svejednako je bila paralizovana haosom i teorijama zavjere. Kako to s eksperimentima i inače biva, bilo je uspona i padova. Kalemi su umirali zbog zaraze, lomili se zbog lošeg vremena, ali i bivali vandalizovani: Melcarne je jednog jutra otkrio da je tokom noći polomljeno desetine njegovih kalemova. Sumnjao je da iza toga stoje pristalice teorija zavjera.

Kad se vijest o njihovom eksperimentu proširila, pridružio im se i Vanzio Turcato, koji je u Apuliju doselio sa sjevera Italije i napravio kuću na zemljištu s nekoliko desetina stabala maslina. On i njegova supruga nisu mogli skrštenih ruku gledati kako im umiru 54 monumentalna stabla masline, pa ih je Melcarne 2017. godine sve nakalemio cijepom favolose. Ali su se od 250 kalema primila samo dva. Trebalo je još dvije godine eksperimenata da shvate da najbolje rezultate daje kalemljenje krošnje: odsijecanje stare grane i umetanje kalema na mjesto reza. Konačno su usavršili proces kalemljenja.

Sto pedeset kilometara dalje, Armando Balestrazzi, vlasnik butik-hotela Masseria i pogona za proizvodnju maslinovog ulja Il Frantoio, bio je itekako svjestan opasnosti. La Notte i Melcarne su tvrdili da stabla masline imaju veću šansu ako se nakaleme prije nego što se zaraze. Što infekcija više uznapreduje, to su manje šanse da će kalemi djelovati.

„Čim sam čuo za kalemljenje, odlučio sam da to isprobam“, kaže Balestrazzi. Bilo je to 2019. godine; njegovo imanje je bilo tampon zona između zaraženih maslinjaka. Balestrazzi je na svom posjedu imao 300 stabala leccina, sorte otporne na bolest. Njihove grančice je nakalemio na 50 od 2.300 svojih stabala – starih najmanje 1.000 godina. „Nisam mogao stajati skrštenih ruku kad mi je pošast pogodila dom. Morao sam pokušati da spasim masline. Dvije godine kasnije znam da kalemljenje funkcioniše.”

Balestrazzi kaže da je 70% njegovih kalema preživjelo i da dobro napreduju, ali on za kalemljenje ima još 2.250 stabala. Zahvaljujući onome što su postigli La Notte i Melcarne, regionalna vlada je nedavno odobrila pet miliona eura za subvencioniranje poljoprivrednika koji se odluče na kalemljenje najstarijih stabala. No, Balestrazzi je skeptičan: „Još uvijek nismo dobili novac za nadoknadu štete od poplava 2016. godine. Pomnožite 120 dolara [trošak kalemljenja jednog stabla] s 2.250. Kako mogu unaprijed potrošiti toliki novac znajući da mi vjerovatno nikad neće biti nadoknađen?”

Mnogi poljoprivrednici su u istoj situaciji: žele spasiti svoja stabla, ali ih u tome sprečavaju birokratija i finansijske teškoće izazvane pandemijom.

Budućnost je u starim sortama?

Ali kalemljenje ne može spasiti sve masline Apulije. Za to bi bile potrebne decenije, kao i novac koji stanovnici i regija izgleda nemaju. Istraživači znaju da tehnika kalemljenja može spasiti samo najstarija stabla, u svoj njihovoj ljepoti.

Prema Melcarneu, za spas apulijskih maslinjaka neophodna je koordinacija političara i naučnika: treba napraviti dugoročan plan za zaustavljanje širenja bolesti ka sjeveru, ulaganje u pronalazak otpornih sorti i kalemljenje najstarijih stabala maslina.

Administracija regije je nakon tri duge godine konačno prepoznala vrijednost onoga što rade Melcarne i La Notte. Odobrili su im dva miliona eura da nastave s kalemljenjem i otkriju nove otporne lokalne sorte.

Budući da se ekstra djevičansko maslinovo ulje ove regije izdvaja od ostalih upravo odlikama lokalnih maslina, uzgajivači oprezno pristupaju sadnji otpornih neautohtonih sorti (poput favolose) koje imaju drugačiji okus. Pronađena je tehnika kojom se mogu spasiti najstarije masline ove regije, ali omiljeno apulijsko maslinovo ulje, kao i industriju i kulturu hrane koju ono podržava, mogla bi spasiti upravo potraga za lokalnim otpornim sortama.

Zahvaljujući hiljadama obavještenja koje prima na društvenim mrežama, Melcarne je pregledao oko 30.000 stabala divljih maslina, prešavši pritom u svom autu 600.000 kilometara. Sanja da pronađe lokalnu sortu maslina kojom bi se nanovo zasadili svi zarazom uništeni maslinjaci. Za uzgoj je odabrao 30 vrsta i kaže da ima dobrih kandidata.

„Mislim da smo je pronašli“, ponosno kaže Melcarne.

Sasvim je moguće da budućnost mediteranskih maslinjaka leži u njegovim rukama.

IZVOR: Atlas Obscura

Objavljeno: 29/04/2021.