Zaboravlja se takođe da ovakvi procesi u istoriji čovječanstva nisu novina, iako u različitim epohama imaju različit tok i mogu proizvesti vrlo različite ishode.
Imajući u vidu koliko se ne zna o samim procesima i prognozama neminovnih kretanja čovječanstva u narednim desetljećima, kao ni o problemima s kojima se ljudi bore u mnogim dijelovima svijeta (prije svega zaslugom evropskih kolonijalnih sila), negativne reakcije stanovništva, zdušno potpomognute kroz medije, ne predstavljaju iznenađenje. Kao država nismo adekvatno pripremljeni ni za sezonske poplave, a o globalnim migracijama da se i ne govori. Stoga teret pomoći i brige za ljude u tranzitu u potpunosti pada na već osiromašeno stanovništvo koje ne shvata otkud sve ovo, šta znači i kako se s tim nositi. A to otvara prostor ekstremistima.
No, nismo jedini. Desničari cijele Evrope koriste spoj migracija i sve ogoljenije i žešće kapitalističke eksploatacije za širenje rasističke propagande i veličanje nacionalne 'čistote'. Zato su protesti poput ovih u Milanu veoma bitni, da makar budu vidljivije i neke druge snage, iako je teško reći i koliko su te snage politički jake i kako treba usmjeriti tu energiju. To je jedan od problema aktivističkih grupa i kod nas. Ljudi izgaraju pomažući da se bar ublaže nevolje izbjeglica i migranata, tako da nedostaje snage za oblikovanje koliko-toliko jasne političke strategije, s tim što je pitanje i koliko je moguće bilo šta dugoročno planirati na nivou samo jedne zemlje.
Izostane li pak kontra-strategija, BiH bi se lako mogla pretvoriti u tampon-zonu prema Evropskoj uniji; napetost bi u tom slučaju ojačala, što bi ljude koji pristižu izložilo još većim nedaćama i prijetnjama. Globalne migracije su tek na početku, te evropska društva moraju naučiti da žive u svijetu koji su evropske sile dobrim dijelom i kreirale, ali kojim više ne upravljaju.
Odabrala i s talijanskog prevela: M. Evtov
Od ranog poslijepodneva [28. augusta 2018.] centar Milana pod izuzetno snažnim obezbjeđenjem: pristup svim ulicama oko prefekture u Corso Monforte sprečavaju specijalci (DIGOS – Divisione Investigazioni Generali e Operazioni Speciali / Odjel za opšte istrage i specijalne operacije), policija, karabinjeri (policijske snage pod zapovjedništvom Ministarstva odbrane) i Guardia di Finanza (policijske snage pod zapovjedništvom Ministarstva ekonomije i finansija). Ministar unutrašnjih poslova Salvini, neosporna zvijezda ova prva tri mjeseca tzv. žuto-zelene vlasti susreće se s Viktorom Orbánom, neospornim liderom višegradske Evrope, suverenističkog bloka zemalja iz bivšeg Istočnog bloka, spremnih da prihvate milijarde evropskih subvencija za razvojne projekte, ali nespremnih da bilo kome polažu računa o obavezama koje nameće Unija. Takvo obezbjeđenje u gradu nije se vidjelo još od Expa 2015, pa natjera jednog prolaznika, ne baš u prvoj mladosti, da uzvikne: “Kao da je papa!”.
Dok se dvojica suverenističkih lidera sastaju u Prefekturi, samo nekoliko metara dalje, na trgu San Babila antirasistički Milano izlazi na ulice već četvrti put za nekoliko mjeseci, pokazujući koliko je tema antirasizma važna mnogim građanima ove metropole. Ove godine prvi put u februaru, odmah nakon [višestrukog ubistva migranata] u Macerati. Tog dana se na ulicama našlo 30.000 ljudi. Zatim u junu, protesti nakon što je u Kalabriji ubijen Soumaila Sacko, aktivista sindikata USB. Tog dana se na ulicama našlo preko 5.000 ljudi. Danas se na trgu San Babila našlo oko 15.000 osoba koje su potom bučno krenule prema Porta Venezia. Ovi ljudi digli su se na noge za tri dana, gotovo spontano.
“Salvini ministar nesigurnosti – pucnji na migrante, rasizam i deportacije – NE Centri za repatrijaciju! NE logori!”. Ovo je natpis na baneru s kojim se na trgu pojavljuje fudbalski tim St. Ambroeus. Prije početka demonstracija, dječaci na trgu održavaju simbolički trening.
Pored protesta u Kataniji, ovo je možda još jedan znak da se dio društva ponovo budi nakon tri mjeseca iscrpljujuće propagande o navodnoj invaziji stranaca, iako službeni podatci jasno govore da u Italiji nema nikakve invazije i da se 2018. godine u Italiju praktično niko nije ni iskrcao. Što će reći da je zapravo radio bivši ministar (PD) Minniti, a da je Salvini… samo pričao i pobrao…
Jučerašnji protesti su dobra polazna tačka protiv planiranog uspostavljanja Centra za repatrijaciju u Via Corelli. Važno će biti da se bitka protiv rasizma dovede u sve četvrti i sve ulice metropole, ali – što je najvažnije – i u predgrađa. Prava bitka odvijaće se upravo tamo.
Preneseno sa: https://milanoinmovimento.com/primo-piano/contro-orban-salvini-milano-ce-15-000-in-piazza
Objavljeno: 29/08/2018.