EKONOMIJA: Ima rast - a ima i odrast

Piše: 

Gus Woody
Ekonomija rasta pokazuje se sve većim opterećenjem za planetu Zemlju. Kakav teret ekonomija rasta predstavlja radništvu – maksimizacije produktivnosti i profita radi dovedenom na rub egzistencije – odavno se zna, ali svjetska javnost, koliko god skeptična, sklonija je izgleda da uvidi okolišna ograničenja bjesomučnog privrednog rasta nego ograničenja ljudskog bića. Koncept odrasta stoga postaje sve popularniji u krugovima ekoloških aktivista, kao put ka transformaciji ekonomije u cilju zadovoljenja ljudskih potreba, a ne interesa kapitala. Tu će se voditi zanimljive ideološke bitke utoliko što se mnogo spominjana zelena ekonomska tranzicija već našla na meti kapitalista – kao potencijalni novi poligon za akumulaciju bogatstva. Ideja odrasta od posebne je važnosti za globalni Jug, odakle su se kolonijalnim i neokolonijalnim politikama kontinuirano crpili prirodni resursi za ekonomski rast Sjevera. S druge strane, postavlja se pitanje nije li u pitanju neki ekološki neokonzervativizam koji odriče mogućnost progresa. Ovim tekstom najavljujemo novi serijal na našim stranicama. (@RiD)

 

S engleskog prevela: M. Evtov

Odrast [pojam suprotan pojmu rasta koji inače dominira modernim poimanjem ekonomije, op. ur.] kao pokret zalaže se za smanjenje određenih oblasti proizvodnje radi ograničenja učinaka štetnih po okoliš.

U širem smislu, po ovom konceptu se naš ekonomski sistem treba odmaknuti od težnje za sve većim rastom i ostvarivanjem profita. Ovo se odnosi na širi problem upotrebe prirodnih resursa u našim društvima, ali i na ograničeni način mjerenja ekonomskog „uspjeha“ primarno bruto domaćim proizvodom (BDP).

Resursi

Neki ekolozi optužuju zagovornike odrasta da mistificiraju, da su protiv tehnologije ili da zagovaraju politiku rezova koja nikad neće dobiti dovoljno podrške da bi uspjela.

Oni tvrde da zagovornici odrasta – umjesto da se zainteresuju za potencijal obnovljivih tehnologija, ili za ljudsku sposobnost za prevladavanje ograničenja – predlažu da se povučemo i dignemo ruke od dobitaka ostvarenih u potrazi za brzim smanjenjem emisija. Takve su tvrdnje očito zlonamjerne.

Iako nesumnjivo ima i takvih koji zagovaraju duboko problematičnu verziju odrasta – recimo pozivanje na masovno smanjenje globalne populacije ili uništavanje cjelokupne tehnologije – drugi ozbiljno pokušavaju artikulisati kako bi mogao izgledati radikalni odrast.

Ovdje ćemo pomenuti dva aspekta radikalnog odrasta koji zagovaraju radikalni ekolozi, poput ekosocijalista.

Prvi razlog što bi odrast trebao biti od neprikosnovenog značaja svakom radikalnom ekologu leži u tome što je ključan za preusmjeravanje tokova resursa koji već stoljećima idu s globalnog Juga na globalni Sjever. Afriku je, kako objašnjava Walter Rodney, nerazvijenom učinila Evropa, a isto vrijedi i za ostatak globalnog Juga.

Kolonijalizam

Nije da narodima na globalnom Jugu tek tako nedostaje nešto što oni na globalnom Sjeveru imaju; ti narodi su natjerani na nedostatak resursa, spriječeni da razviju vlastita sredstva za proizvodnju i generalno držani u stanju nerazvijenosti.

U ovom kontekstu odrast znači smanjenje ekstrakcije i nepotrebnog korištenja resursa globalnog Juga u okviru proizvodnje za globalni Sjever, a to se postiže reorganizacijom globalne proizvodnje.

Smanjenjem proizvodnje i zagađenja na globalnom Sjeveru stvara se prostor da globalni Jug razvije vlastiti životni standard, bez prekoračenja globalnih pragova emisija.

Odrast tako otvara ekonomski prostor za istinsku međunarodnu saradnju radnih ljudi, ne na bazi neravnomjerne razmjene u kojoj vajde od resursa s globalnog Juga uz minimalnu naknadu imaju bogati na globalnom Sjeveru, nego u interesu globalnog razvoja, zadovoljenja globalnih potreba i plaćanja klimatskih dugova.

Kapitalisti na globalnom Sjeveru obogatili su se kolonijalnom i imperijalističkom pljačkom i sagorijevanjem fosilnih goriva, a najveći teret tako uzrokovanih klimatskih promjena snosi globalni Jug.

Vlasništvo

Odrast – ako se veže za otplaćivanje ovako nastalog duga Sjevera prema Jugu – znači restrukturiranje svjetskog sistema kako bi se konačno kolektivno razvila globalna radnička klasa.

Odrast na Sjeveru otvara prostor za plaćanje klimatskih reparacija i mogućnost da se potrebe svih zadovolje bez kataklizmičkih klimatskih promjena.

Ključno je pri tome se zapitati da li zaista trebamo proizvoditi ono što se trenutno proizvodi. U tom smislu, odrast se približava srži onoga kako progresivisti odavno zamišljaju ekonomski sistem.

Radikalni odrast ima za cilj obilnu proizvodnju predmeta radi njihove upotrebe, a ne trenutno gomilanje zapravo nikom potrebnog smeća radi profita. Fokusirajući se na ono što je neophodno, odrast nam omogućava da postavimo generalnije pitanje – kako izgleda društvo koje zadovoljava sve potrebe?

Na primjer, kapitalizam podstiče brzu ekspanziju upotrebe automobila, ohrabrujući ne samo kupovinu širokog spektra vozila, nego i njihovu redovnu zamjenu, vlasništvo nad više automobila u jednoj porodici i širi sistem nedovoljno finansiranog javnog prevoza u korist izgradnje puteva.

Odrast bi u pristupu transportu sagledavao praktične transportne potrebe zajednica i najefikasnije načine da se one zadovolje. To bi, umjesto množenja automobila, vjerovatno rezultiralo kolektivnim oblicima transporta kao što su vozovi, autobusi, čak i zajednički automobili unutar zajednica.

Što znači da odrast, baš kao i drugi koncepti iz porodice progresivnih ideja, prioritetom ekonomskog planiranja ne smatra maksimizaciju profita, nego […] zadovoljenje potreba i smanjenje pritiska na biosferu.

Ljudske potrebe kao prioritet

Radikalni se odrast, znači, sastoji od udaljavanja od proizvodnje radi akumulacije sve veće količine kapitala, a umjesto toga ima u vidu zadovoljenje ljudskih potreba.

U pokušaju transformacije ekonomije zasnovane na neravnomjernoj ekstrakciji radi zadovoljenja iracionalne proizvodnje i potrošnje, što je tekovina globalnog kapitalizma, odrast u svom najprogresivnijem obliku teži istim ciljevima kao i radikalni pokret za zaštitu okoliša.

Odrast nije tek prosti zahtjev za smanjenjem ekonomije, u sudaru s apsurdnim mjerenjima uspjeha BDP-om, nego tranzicija na drugačiji način organizacije društva koje ima u vidu ono što nam je potrebno, a ne naš procenat rasta.

Povezujući odrast s tradicionalnim brigama ljevice – neravnomjerna ekstrakcija resursa od radnika na globalnom Jugu i problemi akumulacije kapitala – radikalna vizija odrasta može biti izuzetno korisna za organizovanje globalnog pokreta za klimatsku pravdu.

Ovaj članak je prilagođeni odlomak iz We Only Want the Earth, nove rasprave Gusa Woodyja o zaštiti okoliša, ljevičarskoj politici i strategiji klimatske pravde. Kopije se mogu naručiti online.

IZVOR: Ecologist

Objavljeno: 21/12/2021.

FOTO: ourworld.unu.edu

Objavljeno na RIJEČ i DJELO: 

19/01/2022