U Francuskoj, međutim, ti ljudi odnedavno odbijaju da i dalje budu nijema i nevidljiva radna snaga. Crni prsluci su priča o otporu pod nemogućim uslovima i, u svjetlu njihove situacije i njihove odlučnosti, svako pravdanje naše ovdašnje pomirenosti sa sudbinom – da se ne smije i da će biti posljedica – djeluje kukavički, u najmanju ruku. (@RiD)
Pišu: Gilets Noirs
S talijanskog prevela: M. Evtov
Nakon što su akcijom protiv Air Francea na aerodromu Charles de Gaulle objelodanili francusku politiku repatrijacije, kolektivi Migranti i Bez papira (Sans Papiers) ponovo okupljeni kao Crni prsluci (Gilets Noir) vraćaju se u akciju blokiranjem sjedišta kompanije Elior. Javna politika upravljanja migracijama, naime, ima i drugo lice: useljenicima bez papira, čak i onima unutar imigracijskih centara [CRA/Centre Rétention Administrative], dozvoljava se rad u raznim ekonomskim sektorima – uz najveću stopu eksploatacije. To se događa i u Elioru, kompaniji za restoranske i usluge čišćenja. Zato što ilegalna proizvodnja ima preciznu funkciju unutar ekonomije i omogućava zapošljavanje migranata u svim nižim segmentima tržišta rada (isto kao i u Italiji).
Ispred sjedišta Eliora okupilo se više od 400 crnih prsluka, a uprava Elinora primila je delegaciju koja je isposlovala obećanje da će Elinor pregledati popis ljudi čiji status treba regulisati. Crni prsluci nastavljaju s mobilizacijom i najavljuju nove akcije.
U nastavku objavljujemo njihovu izjavu nakon akcije održane 12. juna.
Danas nismo došli da čistimo kulu Eliorsku, danas je napadamo!
Napadamo la Défense [poslovna četvrt Pariza] jer je to samo srce imperijalizma.
Tu su svi neboderi koje čistimo od šest ujutro, tu su i Total i Areva koji su opustošili Afriku, i Suez koji joj je ukrao vodu, i Société Genérale koji joj krade srebro i finansira zagađenje Afrike kroz termocentrale na ugalj, i Thalès koji proizvodi oružje za sve njihove ratove. Francuska i njene kompanije bogate se preko naše grbače, a u afričkim državama ostavljaju ropstvo i rat. Dijele okolo novac i oružje kako bi njihove ruke ostale čiste.
Ovdje su s nama zaratili isti oni koji nam i u Africi uništavaju živote!
Elior, prisutan u 15 zemalja, koji tvrdi da njegovih 132.000 uposlenih čini „jednu veliku porodicu“ i da mu je misija da „hrani svijet i brine se za sve, u svakom trenutku njihovog života“, nas prisiljava da radimo pod prijetnjom prijave policiji i deportacije. Došli smo ovamo da zaradimo novac za svoje porodice, a ne da skapamo od umora i uništimo svoja tijela.
Elior, u svijetu četvrta kompanija za catering (s prometom od 6.694 miliona eura 2018. godine) nas tjera da za jednu platu radimo za dvojicu, a umjesto 1.200 eura plaća nas 200 – ako to ako uopšte i plati. Kad se usudimo pobuniti, šef nam kaže: „Ne mogu vas zadržati, nemate dokumente“, ali dokumenti su im zadnja briga sve dok se u tišini ubijamo od posla! Kad se naše drugarice hrabro bore kao sad u Marseju, Elior šalje policiju da štrajk prekine svojim procedurama i lisicama. Boje se da će imigranti koji se bore za svoje dostojanstvo zaraziti i ostale; e pa evo nas! Došli smo da gazdi kažemo da je s tim gotovo!
Napadamo jer je gazda policajac kao i drugi.
Ako nas izrabljuju gazde – zračni prijevoznici i svi ostali – to je zato što nam država ne da dokumente, a država nam ne da dokumente zato što nam vlasnici uskraćuju CERFA (administrativni obrazac Ministarstva unutrašnjih poslova koje potpisuje poslodavac).
Država, gazde i njihovi prokleti zakoni zapravo organizuju rasizam i težak život za imigrante bez dokumenata.
Prefekture i gazde samo prebacuju loptu jedni drugima. Mi zaustavljamo tu igru.
Protivimo se „legalizaciji statusa kroz ugovore za posao“ jer je to obična laž. Obećaju nam da će nam legalizovati status nakon 24 plate, ako pognemo glave. A mnogi nemaju dokumente ni nakon 24 godine na gradilištu. Svi moramo dobiti dokumente, odmah, zaposleni ili ne, bez obzira na to jesmo li stigli prije deset sati ili prije deset godina. Zašto za pravo da živimo ovdje moramo crnčiti na crno?
Napadamo zato što čak i Elior zatvara i deportuje.
Elior, kao i ONET, ENGIE (bivši GDF Suez) i drugi prisiljavaju nas da čistimo ćelije i pripremimo obroke svojih drugova zatvorenih u imigracijskim centrima i zatvorima (Bèzier, Roanne i Nancy). Upravo Elior upravlja imigracijskim centrom u Plaisiru, gdje je zatvoren naš drug D. Godine 2010. četiri nedokumentovana radnika uhapšena su dok su radili na gradilištu Bouygues imigracijskog centra Mesnil-Amelot i smješteni u zatvor koji su gradili. Prisiljavaju imigrante da grade zatvore, da rade protiv sebe!
Naša snaga je u jedinstvu, a oni čine sve da nas razdvoje!
Elior nas prisiljava da čistimo kuće svojih tlačitelja kao što su:
- Thalés, Safran, Generalna Direkcija za naoružanje (Direction gènèral de l’Armement), ambasada SADa – koji organizuju ratove u Africi i drugdje
- komesarijati i sudovi koji nas osuđuju jer smo imigranti bez dokumenata
- Ministarstvo vanjskih poslova koje odlučuje ko ima pravo na vizu, a ko mora preći more, pustinju i ropstvo u Libiji da bi došao ovamo da polako skapava
Pa čak i Terminal 2F aerodroma Roissy/CDG koji smo napali prije 10 dana!
Zato smo potražili Philippea Guillemota, Eliorovog glavnog izrabljivača, da ga natjeramo da se spusti s vrha svoje kule i da zatražimo:
- hitno oslobađanje druga D, člana pokreta i političkog zatvorenika, kao i svih ostalih naših drugova i drugarica zatvorenih u zatvoru Plaisir, koji Elior čisti po ugovoru s prefekturom Yvelines.
- da Elior obustavi finansijsko, logističko i političko učešće u hapšenju i deportaciji imigranata bez dokumenata.
- da Elior objelodani broj nedokumentovanih imigranata koje eksploatiše i da se obaveže se da će im omogućiti da pribave dokumente.
Zovite premijera i recite mu da stižu crni prsluci!
Crni prsluci u ofanzivi
IZVOR: DinamoPress
Objavljeno: 13/06/2019.