S talijanskog prevela i prilagodila: M. Evtov

Napuštanje jednog rudnika u Varešu, planinskom bh. gradiću, donijelo je neočekivani dar: jezero s vodom bistrom kao suza. Kad je planirani projekat testiranja novih rudarskih tehnologija zaprijetio da ga transformiše, jezero je postalo poprište borbe za opšte dobro.

* * *

Nenad nas čeka na samom ulazu u grad, kraj mramornog spomenika rudaru podno monumentalne konstrukcije od zahrđalog željeza na kojoj je ploča s urezanim obrisima dva rudara. Vareška kotlina je uronjena u neobičan kontrast mirnih planina obraslih jelama, pjenušavih potoka i razbijenih prozora ogromnih napuštenih tvornica, urušenih dimnjaka, zahrđalih skela. Vrijeme je promjenjivo: samo što smo se upoznali, vedro planinsko nebo se smrklo.

Nakon kratke šetnje, samo što se odmaknemo s ceste, pitomi krajolik se drastično mijenja. Pred nama se otvara ogroman krater urušenih stijena, crvenkastih i zelenkastih, koje se vrlo strmo spuštaju u tamnoplavo jezero: jezero Nula, nastalo na ostacima nekad najvećeg rudnika željeza u Bosni i Hercegovini, napuštenog 1992. godine.

Nula

U očima tehničara i administratora jezero Nula mora da predstavlja tek malo više od industrijskog groblja. Ali kad dočekate da samo jedna sunčeva zraka na tren probije oblake, jezerska voda odmah oživi, i ugledate njenu nevjerovatno iznijansiranu prozirnost. Tu i tamo se nakratko ukažu sive sjenke riba. A na suprotnoj obali se potok Smreka baca u jezero preko kaskada, tvoreći bezbroj slapova. Osjećaj praznine na mjestu gdje je nekad bila planina daje ovom mjestu neopisiv šarm.

Kad je objavljeno da je Nula „odabrana“ kao lokacija za testiranje novih tehnologija za podvodno rudarenje, kaže Nenad, neki su to vidjeli kao sjajnu priliku za ovaj zanemareni bosanski gradić, a drugi nisu bili nimalo zadovoljni.

Nastanak jezera isprepliće se s nastankom nezavisne BiH. Naokolo bjesni rat, rudnik se zatvara i pumpe zaustavljaju: vodostaj se podiže. Već u početku, kad je ovdje bila samo lokva ledene vode, neki su tu uobičajili plivati, bez obzira što nekadašnji rudokop po definiciji ne predstavlja osobito ugodno mjesto.

S vremenom je voda ispunila čitav donji nivo velikog kratera, nulti nivo – odatle i ime kojim stanovnici s dragošću nazivaju jezero.

I jezero sve više i više postaje mjesno izletište. Odrasli tu dolaze da love ribu, a ako se jezero zimi smrzne, postaje čak i klizalište. Ali iznad svega, u njemu se može plivati. Djeca bi, možete se kladiti, jedva dočekala da se u njega bace čak i da u njemu ima sumporne kiseline i teških metala, kao u brojnim nekadašnjim rudokopima. Ali je ovdje voda izuzetno čista: studije obavljene 2011. i 2018. godine potvrđuju da se ova voda (po bh. zakonu inače isključivo javno dobro) gotovo može piti.

Jedna dobra vijest

S imenom savršenim za ovako neočekivano mjesto, jezero Nula za stanovnike Vareša predstavlja i možda jedinu dobru vijest u posljednjih dvadeset pet godina.

Od dvadesetak hiljada nekadašnjih stanovnika, uglavnom radnika i rudara, u Varešu danas živi manje od deset hiljada ljudi. Rudara više nema; stanovnici su mahom penzioneri, nezaposleni i mladi koji čekaju prvu priliku da se isele. Oni koji rade, poput Nenada, rade na daljinu ili vozare, recimo, u Sarajevo.

„Taj Vareš je grad meni bio više Jugoslavija i od same Jugoslavije“, kaže Svjetlana, aktivistkinja sarajevske grupe Jedan grad Jedna borba, koja je pratila priču o Nuli. Vareš je jedna od rijetkih opština BiH imunih na podjele koje su rasparčale Bosnu. Na izborima 1990. pobijedili su komunisti, pa čak ni nakon rata, kad su nacionalističke partije podijelile zemlju, etničke podjele ne igraju značajnu ulogu uprkos grozomornim ratnim zločinima počinjenim u ovoj kotlini. Kad Nenada upitam koja nacionalnost prevladava u Varešu, Nenad se blago nasmiješi: „Ovdje nemamo tu vrstu problema.“

Nova katolička crkva, pravoslavna crkva i džamija nadomak su jedna drugoj. Tu je i najstarija sačuvana katolička crkva u BiH: napola skrivena, djeluje kao jednostavna kamena kućica. Postariji svećenik, presretan što može govoriti talijanski, otvara teškim ključem njena stara vrata. Svjetlo pada na drvene svodove ukrašene delikatnim slikama, netaknutim još iz vremena Osmanskog carstva, koje nije pokušala srušiti nijedna nacionalistička grupa.

Demontaža

To što nisu prihvati novi bh. kurs zasnovan na nacionalnim identitetima Varešane nije spasilo sudbine ostatka zemlje: demontaže infrastruktura, divlje privatizacije, iseljavanja.

Godine 2014. tehničari iz konzorcija kompanija iz pet evropskih zemalja bacaju oko na jezero Nula, a vareška Fondacija za obnovu i razvoj na sva zvona objavljuje tu vijest. Projekat ¡Vamos! ima za cilj razvijanje novih tehnologija za podvodno rudarenje. Obećava da će na „održiv način“ revitalizirati mnoštvo napuštenih i poplavljenih mjesta, smanjujući zavisnost Evropske unije o zemljama koje nisu članice. Za to dobiva sredstva iz programa Horizon2020. Sugerira da će, uspije li eksperiment s robotičkim rudarima koji rastresaju dno u potrazi za sirovinama, možda – ko zna – čak i Vareš biti preporođen.

Kako se približava planirani početak testiranja, ispada da baš i nije tako kako se pričalo. Fondacija za obnovu i razvoj Vareša greškom objavljuje dokumente s pojedinostima projekta rezervisanim samo za partnere konzorcija.

Istini za volju, niko nije ni vjerovao da će se rudnik ikad ponovo otvoriti. Ali objavljeni dokumenti opisuju, crno na bijelo, nešto daleko gore. Ciljevi ispitivanja u jezeru Nula, naime, nadilazili su testove produktivnosti nove tehnologije i, zapravo, bili fokusirani na učinke odlaganja otpada, strukturnu stabilnost stijena i, prije svega, na uticaje na životnu sredinu. Taj program je imao za cilj da procijeni učinke eksperimenata na hemijska i fizička svojstva vode, na zagađenje zraka, na disperziju prašine, na emisije vibracija, buke i tako dalje. Posljedice koje je bilo teško procijeniti na prvobitnoj lokaciji eksperimenata: Lee Moor u Engleskoj, bivši kamenolom kaolina koji se sad se, navodi se u izvještaju, koristi kao slivni bazen za pročišćavanje otpadnih voda.

Lee Moor sasvim sigurno nije isto što i šest miliona kubnih metara čiste vode koja se uliva u rijeku Stavnju i, odatle, u rijeku Bosnu, arteriju koja zalijeva čitavu zemlju iz jezera koje je Vareš bukvalno usvojio kao sio dio svakodnevice. U stvari, ovdje bi se iskoristila prilika da se procjeni i to kako testove prihvata cjelokupno stanovništvo.

Pokusni kunići

Mart je 2018. godine. Nezadovoljni građani, videći sebe kao pokusne kuniće, pokušavaju se organizovati. Internetska stranica Vaš Vareš prevodi i prenosi detaljne informacije o relevantnim događanjima.

U fejsbučkoj grupi osnovanoj s ciljem da se ovaj projekat blokira, a koja za samo nekoliko dana premaši 2.500 članova, trećina stanovništva Vareša dijeli fotografije i komentare koji slave značaj jezera u njihovom svakodnevnom životu. Pokret nema organizacije ni hijerarhije. A nema ni vremena: posljednja istraživanja održana su u februaru te godine, a ispitivanja kojima bi se jezero moglo uništiti započinju već na proljeće. Iz Sarajeva pomoć pružaju udruženje EkoAkcija, te grupa Jedan grad jedna borba, kao i bh. sjedište centra Aarhus. Ali lopta je u rukama Varešana, a oni ne mogu ništa osim da kao građani uporno izlažu argumente.

Dva dirljiva i vrlo oštra otvorena pisma, upućena delegaciji Evropske unije u BiH i vareškom gradonačelniku Maroševiću, daju na znanje: neće vareška sirotinja plaćati industrijski razvoj Evrope!

Aktivisti govore o „neprofesionalnom, povjerljivom i zatvorenom“ procesu, uglavnom zbog bh. institucija koje ili ga nisu nadzirale ili, ako jesu, to nisu činile u opštem interesu. Umjesto toga su dozvolile da se „vrijedan i smislen projekt EU zasniva na opskurnim, kontroverznim i ilegalnim testovima, bez ikakvih prethodnih istraživanja“.

„Kad su posjetili ovo mjesto“, kaže se u jednom od pisama, „evropski partneri ¡Vamosa! i sami su vidjeli da je u prijavi iznesen niz neistina, ali su zaključili da u Varešu mogu raditi šta hoće, pa prihvatili ponudu. A zašto i ne bi?“

Dužnu pažnju aktivisti ironično posvećuju i prednostima koje će lokacija dobiti od testova: ta stranica je potpuno prazna. A ne radi se o provokaciji: za Fondaciju, partnera projekta, 32 hiljade eura i malo „vidljivosti“.

Kako priča prodire u medije, tako se množe dokazi o brojnim nepravilnostima. Dozvole su izdavale osobe koje za to nisu imale ovlaštenja, a pravila zaobilažena u širokom luku. Sve je rasprostranjenije mišljenje da će se još jedno javno dobro u državi uskoro rasprodati.

Juna 2018. godine ¡Vamos! konačno najavljuje da odustaje od testova u jezeru Nula. Uz niz tehničkih razloga, u službenom obrazloženju gnjevno navodi: „Neopravdanu medijsku kampanju protiv istraživanja poveli su i neki lokalni mediji, a posebno lokalni portali i neodgovorni pojedinci iz fejsbučke grupe mještana koji se protive testovima“.

Pobjeda!

Nije ovo prvi put da u malim i zanemarenim zajednicama Bosne i Hercegovine malobrojni „neodgovorni pojedinci“ odnose pobjedu nad mnogo jačim i daleko organizovanijim protivnicima. U zemlji kojom posljednjih godina vlada razočaranje, to su izolovane pobjede. Ali to je dokaz, kaže Nenad, da se upornost isplati. U jednom drugom dijelu ove zemlje, žene iz Kruščice su svojim tijelima spriječile izgradnju hidroelektrane na rijeci koja protiče njihovim selom. Postoje zakoni, poput onog koji kaže da je vodni resurs javno i neotuđivo dobro, a postoje i građani, administratori i sudije spremni da se na njih pozovu i da ih primijene.

Projekat ¡Vamos! dovršen je sa zakašnjenjem, u maju 2019. godine. Ishod mu je, izjavljuje njihov naučni savjet, pozitivan. Testovi su provedeni u jednom irskom rudarskom jezeru, u nenaseljenom području.

„Željezo i rudnik su važan aspekt naše istorije“, kaže Nenad. A tragovi te istorije mnogo su stariji od industrijske ere. U Očevji, selu sjeverno od Vareša, kovačke vatre se održavaju vodenicama – ta srednjovjekovna tehnika opstaje još samo ovdje. „Što ne znači da se Varešani identificiraju samo s rudarima“, nastavlja Nenad, „još se više ponosimo obližnjom tvrđavom Bobovac, drevnim prebivalištem bosanskih kraljeva, a naročito brojnim prirodnim ljepotama. Ljudi žale za vremenom kad je život bio lijep, a ne samo prašina, spaljivanje i rušenje“.

Vareški kupači još uvijek mogu uživati u jezeru Nula, neočekivanom daru rudarske prošlosti. „Znaš stari slogan kruh i ruže?“, pita Svjetlana. „Pusti sad rezon utilitarizma. Jezero Nula su ruže. Pravo na uživanje i ljepotu u životu.“

IZVOR: balcanicaucaso

Objavljeno: 27/09/2019.