Sa španskog prevela: M. Evtov

Za Anu Pinto, radnicu na jednoj andaluzijskoj farmi, prekretnica je nastupila kad se suprotstavila strogim pravilima odijevanja na kojima insistira firma u kojoj je radila. „Zabranili su nam da u stakleniku na 50°C radimo u majici i šorcu“, kaže.

„Ja sam ipak radila tako obučena i jednog dana mi je šef rekao da se presvučem ili će me izbaciti. Rekla sam mu da me otpusti. Kolegice su čule da se svađamo i sve se zauzele za mene. Rekle su ako Ana ne radi, nećemo ni mi“, priča Ana.

Od tog sukoba 2018. godine, Pinto postaje lice organizacije Jornaleras en Luche (Nadničarke u borbi) koju čine žene koje rade na poljima u Huelvi. Ova pokrajina na jugozapadu Andaluzije, na granici s Portugalom, važan je proizvođač jagoda i drugog voća. Pošto se to smatra „osjetljivim“ poslom, za sakupljanje voća uglavnom se angažuju žene.

Organizacija (formalno osnovana 2020. godine) istražuje navode o izrabljivanju i zlostavljanju, suočava se s poslodavcima i, ako je potrebno, izvodi ih pred lice pravde. Prema Pinto, pritisak nadničarki naveo je kompanije da im odobre bolovanje i isplatu retroaktivnih plata, dijelom i zahvaljujući medijskom izvještavanju o djelovanju grupe. Osnovale su i sindikat, zajedno s drugim španskim organizacijama za ženska prava, poput Las Kellys, udruženja hotelskih čistačica.

Silovanje i izrabljivanje

Borba radnica se intenzivirala prije tri godine, nakon što su radnice farme u Huelvi prijavile nekoliko slučajeva silovanja. Te navode su kasnije istraživali portal BuzzFeed i njemački magazin Correctiv. „Kad saznate za takve slučajeve, ne možete okretati glavu od toga“, kaže Pinto, koja je upoznala neke od tih žena.

Četiri nadničarke koje su 2018. godine optužile predradnika za seksualno zlostavljanje i izrabljivanje još uvijek čekaju sudsku presudu. Nakon što su podnijele tužbu, kompanija ih više nije zaposlila. „Ovo šalje vrlo opasnu poruku“, kaže Aintzane Márquez, pravnica međunarodne organizacije Women’s Link koja brani prava žena i pravno zastupa četiri podnositeljice tužbe. „Ako prijavite [zlostavljanje], izgubite posao“, upozorava ona.

Istraživanje BuzzFeeda i Correctiva, o kojem se u španskim medijima naširoko raspravljalo, pomoglo je da se skrene pažnja javnosti na zlostavljanje koje se dešava na poljima jagoda u Huelvi. Nadničarke tvrde da poslodavci krše kolektivne ugovore i da su radnice izložene verbalnom zlostavljanju i štetnim okolnostima, poput ekstremne konkurencije.

„Čim dođete, objasne vam pravila: ako ste označeni na listi, možete se pozdraviti s poslom“, kaže Pinto. „Lista“ je evidencija o količini proizvoda koju prikupi svaka radnica. Svakog dana nadzornici obilježe imena onih koji su najmanje ubrali, a ti potom mogu dobiti otkaz na licu mjesta. Pinto objašnjava da ova praksa nije legalna budući da se ugovori potpisuju na određeno vrijeme.

Shodno tome, „nema više kolegijalnosti“, žali se Pinto. Niko se ne želi naći na dnu liste.

Plate se razlikuju od kompanije do kompanije, ali obično ne dosežu zakonski minimum od 950 eura mjesečno, kaže Pinto. Jedan od razloga je taj što se u slučaju nadničarskog rada ne plaća prekovremeni rad ni godišnji odmor: budući da su ugovori privremeni, kompanije mogu zaprijetiti da neće ponovo zaposliti nikoga ko se žali. Pinto kaže da je jedan od ciljeva Jornaleras en Lucha da ženama pomognu da se protiv onoga što ih muči pobune kolektivno, kako ne bi bile kažnjene zbog pojedinačnih protesta.

Migrantske radnice i rasizam

Uslovi su još gori za žene regrutovane „en origen“, odnosno u svojoj matičnoj zemlji. Radi se o sezonskim radnicama migranticama, prije svega onima iz Maroka. Te žene su često nepismene i kod kuće imaju djecu, što znači da se nakon isteka ugovora vraćaju u Maroko. Njihovi uslovi rada regulisani su takozvanom uredbom Gecco koja kompanije obavezuje da im osiguraju smještaj i pristup medicinskoj njezi.

Pinto tvrdi da neke od njenih kolegica migrantica imaju nižu satnicu od španskih radnica, da im se naplaćuje do 300 eura za zdravstveno osiguranje i da njihov smještaj ne ispunjava zdravstvene i sigurnosne standarde.

Jedna od njenih kolegica bila je otpuštena kad joj je dijagnosticiran rak od kojeg je na kraju i umrla, a ni poslodavac ni španska država nisu joj dali smještaj dok je bila na liječenju. „Kad se nakon dva mjeseca u bolnici vratila na farmu, izbacili su joj sve stvari na ulicu“, kaže Pinto.

Kompanije zapošljavaju žene en origen jer ih je lakše izrabljivati, kaže Pinto, i dodaje: „Poslodavci se žale na nedostatak radne snage i to koriste kao izgovor da zapošljavaju žene iz Maroka, ali to nije istina. [Ovdje] ima mnogo ruku spremnih za rad na polju, ali oni radije zapošljavaju one ranjivije koje se ne žale ako su manje plaćene.“

Njene riječi potkrepljuju i službeni podaci. U posljednja četiri mjeseca 2020. godine, Huelva je imala najveću nezaposlenost u Španiji (27%) – gotovo dvostruko više od državnog prosjeka. Poljoprivreda je glavna ekonomska djelatnost ove regije: izvozom jagodičastog voća, uglavnom u evropska odredišta, prošle godine je ostvareno više od 1.000 miliona eura. U Huelvi je radilo više od polovine svih žena koje su andaluzijske poljoprivredne kompanije angažovale u drugim zemljama.

Pinto tvrdi da je to idealno okruženje za rasizam. „A nakon što ti ne daju posao, uključiš televizor i vidiš Santiaga Abascala [predsjednika krajnje desničarske stranke Vox] koji govori da imigranti dolaze da nam oduzmu posao“, kaže ona. Vox je danas treća politička snaga u Španiji, a i u Andaluziji.

Shema pantomime

InterFresa, andaluzijsko udruženje proizvođača jagodičastog voća, napravilo je za poslodavce dobrovoljni etički plan, poznat kao PRELSI, koji uključuje sistem za praćenje standarda u smještaju radnika migranata. Pinto ga, međutim, odbacuje kao „pantomimu“, jer shemom upravljaju iste kompanije koje krše radnička prava.

Na primjer, nakon što je početkom ove godine pregledao smještajne kapacitete predviđene za migrantske radnice koje stižu nekoliko mjeseci kasnije, počevši od marta, PRELSI je izvijestio da samo 5% ne ispunjava odgovarajuće standarde. Ta brojka sugerira daleko veću stopu poštivanja propisa nego prošlogodišnji nalaz inspekcije Ministarstva rada koje je, po pisanju lokalnih novina La Mar de Onuba, zbog nepravilnosti u radu sankcionisalo sedam od deset pregledanih proizvođača jagodičastog voća.

Ministrica rada Yolanda Díaz sastala se 29. juna s Jornaleras en Lucha i obećala da će pojačati inspekciju rada i istražiti zloupotrebe koje su prijavile radnice. Pinto, koja je učestvovala na sastanku, kaže da je ovim prilično zadovoljna.

Jornaleras en Lucha pokušavaju stvoriti široku podršku i pokrenule su kampanju prikupljanja donacija u javnosti, da bi osigurale plate za dvije stalne zaposlenice. S tim ciljem su u februaru muzičarke Clara Peya i Ana Tijoux, u saradnji s glumicom Albom Flores (iz serije Casa del papel), objavile pjesmu i prateći muzički video. Tekst pjesme Mujer Frontera govori o svim ženama koje pate, ali inspiracija su Jornaleras en Lucha.

Flores je za openDemocracy rekla: „To su žene koje tkaju vlastite mreže pomoći i otpora; od njih možemo mnogo naučiti.“

IZVOR: openDemocracy

Objavljeno: 06/07/2021.